Veličina udovice i lopovluk moćnika

Hercegovina.info
Vidi originalni članak

Kako drugačije ocrtati bijedno i bolno stanje kriminala koji nas okružuje. Zato ću ovo javno razmišljanje početi s riječima Isus Krista: „A Isus im u pouci svojoj govoraše: "Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!" (MK 12, 38-40). Tako Isus progovara o onima koji trgujući sa svime žele i sa samim Bogom trgovati. Oni stavljaju sve na tržište i svoje dostojanstvo, svoju sadašnjost i budućnost, svoj savez s Bogom. Tim pismoznancima, ili bolje rečeno licemjerima našega doba, stalo je samo do toga da ovdje na zemlji stječu slavu, moć, imovinu, ugled. U naumu ostvarenja svoga cilja, koji se danas popularno naziva stvaranje imidža, spremni su sve staviti na kocku i poput Jude zgrabiti novac ne pitajući se što sve za taj novac izdaju i ostavljaju. Nije zato čudno da imamo sve popunjenije zatvori prijestupnika koji su stvarno „proždirali kuće udovičke“ na putu kriminala i nepravednoga stjecanja na uštrb neznatnih i nezaštićenih. Neki od takvih, koje današnji svijet časti pojmom korumpirani a ne stvarnim pojmom lopovi, još se hvale kako pomažu, humanitarno djeluju, bore se za kršćanske vrijednosti, puna su im usta domoljublja, brane nas od međunarodne zajednice, od kineza itd. Od ukradenoga novca od države Hrvatske i BiH putuju, provode se, skupo večeravaju i ,vidi paradoksa, idu u daleke zemlje, zrakoplovima naravno, navijati za tu državu da pobjedi. Tako je bilo na pretek putnika za Englesku i Portugal. No, to što su oni tu istu državu pokrali, unazadili i uputili u konačni poraz kao da nije važno. Zato sam i uskliknuo da se uopće ne čudim kako je Hrvatska na Wembliju izgubila 5:1 kad sam vidio tko je tamo išao navijati. Uz sve to čitamo da je jedan „naš“ katolik, koji sebe naziva borcem za narod, naplatio svoj privatni odlazak u Blaiburg. Mučno i jadno da ne može biti jadnije.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Zato ne čudi da je Isusu upravo takvima izravno i jasno poručio kako će ih stići oštra kazna. Uz to Isusu njima i svima kao uzor stavlja pred svijet i oči neznatnu udovicu. Udovicu koja u Isusovo vrijeme nije imala nikakvih ljudskih prava. Nije čak imala ni pravo na djecu ni kućni broj. Bila je prekrižena od sustava kao što su i danas mnogi prekriženi. Ali Isusova logika ljubavi, koja je konačna osuda ili spasenje, upravo želi kazati da kod Boga nema privilegiranih i moćnih. Moć je samo u ljubavi koja se žrtvuje i služi.  "Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak“. (MK 12, 43-44)

Isusu ne mjeri mjerom kojom mi mjerimo. Kod njega nije važno koliko. Kod njega je važno kako i od koga je dar ili pružena ljubav. Isusu traži sve. Zato i reče ona je dala sve, sav svoj žitak. Udovica je otkinula od svoga života za život drugih. Ona nije davala suvišak. Ljubav ne poznaje suvišak. Ljubav hoće sve. Udovica u svom dar nije umirivala svoju savjest, kao što mnogi čine. Njezin dar je iskren i pun istine. E, tu i jest razlika između neznatne udovice i „značajnih“ velikana ovoga svijeta koji će darivati samo pred televizijskim kamerama i fotoreporterima. A i tada kad daruju ne daju čak ni svoj suvišak, nego daju uzeto, ili po istini rečeno, ukradeno upravo od neznatnih i obespravljenih.

Ta nas stvarnost mora boljeti osobito kad je vidimo u kontekstu velikana naše vjere koji su ve davali od sebe iz ljubavi. Abraham daje sve, Mojsije daje sve, Marija daje sve i konačno Isus daje sve. Takvi su otkinuli od svoga srca i života za srca i živote svih nas. Upravo to je zadatak i poslanje svih nas ako želimo bit na strani koju simbolizira neznatna udovica. Sve drugo je put na razne Wemblije s ukradenim novcem i varanjem naroda.

Znam da će opet neki i nakon ovoga teksta reći što se javljam. Ali, bolje bi se bilo upitati zar možemo pored ovolike nepravde šutjeti. Počet ću čistiti ispred svoga praga pa dokle stignem. Važno je krenuti.

Piše: fra Mario Knezović

Vezani članci