Martina Mlinarević Sopta: Kad ćemo se prestati svakodnevno klati bez noževa

Vidi originalni članak

Pa kažem - Gdje si bio ti pizdo, nevažeći niknejmu koji ti nije ni stvarno ime, jer toliko si mudat, kad smo ranijih godina s Poskoka derali i pisali o MOJIMA, kad sam pisala o svim hercegovačkim makljažama, muljažama, zločinu i kriminalu, te kasnije s Indexa, pa sam svoje zaposlenje izgubila, jesi li mi ga dao tada pizdo kad mi je bilo najpotrebnije?! Nisi vala. Ali sam se ja osobno zaklela u tom trenu da nikad više nitko neće mi biti iznad glave, osim mene same (u poslu, naravno). Pogotovo ne neki nepismeni levat izrastao iz ratne tajkunerije. A u životu nitko osim mojih najdražih. Osim iskrenosti. Ma šta da koštalo.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Piše: Martina Mlinarević Sopta

I svaki put isto. Kad je bilo koja godišnjica, bilo čega, bilo kada...u ovom mrtvilu od ničega zvanom BIH, priča ide sličnim redom: "ali bio je i ovaj zločin, i ovdje su poginuli, i tamo je bio logor..."pa onda serija uvreda i nipodoštavanje mrtvih...jeza i mučnina.

Jeste. Bio je.

Ali danas je dan sjećanja na Prijedor. Na strahotu koja se ne smije nikada ponoviti i zaboraviti. A bila je u Prijedoru. Na današnji dan. U Prijedoru, kontaš?

Kad ćemo konačno zločince prestati izjednačavati sa nacionalnim kolektivom kojem pripadamo, ako ijednom pripadamo?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ti nisi zločinac, on ima ime.
Ti nisi kriminalac, on ima ime.
Ti nisi klao u logoru, a ni ja, materemi.
Kad ćemo se zato prestati svakodnevno klati bez noževa oko stvari koje nisu počinjene od naše ruke niti u naše ime?
Ti si čovjek i imaš svoje ime.
Imaš i čast. Valjda.
Nju brani.
Sebe i svoje u kući. Najdraži okvir tvoje fotografije. Ništa više.
Zločinci sjede ili leže u raspadu gdje im je i mjesto.
Za kriminalce se također nadamo da hoće.
Pusti stoga i da mrtvi, nedužni mrtvi, počivaju u miru.
Bar onaj dan, jedan dan, kad ih se u svoj našoj svakodnevnoj bezdušnosti, sjetimo.

Vezani članci