U predmetu koji se odnosi na izgradnju tvornice za preradu rajčice “Marinada” u naselju Kruševo kod Mostara, Tužiteljstvo Hercegovačko-neretvanske županije podiglo je, a Općinski sud u Mostaru 7. siječnja 2025. i potvrdio optužnicu protiv Zdravka Čuljka, bivšeg šefa Službe za građevinske poslove pri Odjelu za urbanizam i građenje Grada Mostara.
Riječ je o jedinom optuženom u ovom predmetu, a tereti ga se za zlouporabu položaja ili ovlasti jer je, prema navodima Tužiteljstva, svjesno i namjerno potpisao dokumentaciju potrebnu za dobivanje urbanističke suglasnosti investitoru “Vinine” d.o.o. Široki Brijeg, a kasnije “Marinada” d.o.o. Mostar, i to na lokaciji na kojoj nije postojao detaljni regulacijski plan.
U optužnici se navodi da je Čuljak u listopadu 2018. godine, kao službena osoba, propustio osigurati zakonito postupanje unutar vlastite službe, te je bez zakonom propisane stručne ocjene izdao urbanističko-tehničke uvjete, iako je znao da predmetna lokacija ne ispunjava prostorno-planske kriterije.
Urbanističko-tehnički uvjeti koje je potpisao protivno Zakonu o prostornom uređenju kasnije su poslužili kao ključni temelj za izdavanje urbanističke suglasnosti za gradnju tvornice “Marinada”. U obrazloženju tog rješenja, investitor je uz zahtjev priložio i “Izvod iz plana” koji jasno pokazuje da je riječ o zoni R1 – odnosno zoni u kojoj je detaljni regulacijski plan obavezan, a nije postojao.
Čuljak je, prema optužnici, zanemario zakon, zloupotrijebio ovlasti i pogodovao investitoru, a sve to bez zakonske osnove i mimo profesionalnih standarda. Tužiteljstvo navodi da je bio svjestan protupravnosti svog postupanja i da je time počinio kazneno djelo.
Tvrtke koje se vežu za projekt tvornice “Marinada” u Miljkovićima povezuju se s Nikom Marušićem, bivšim direktorom Fonda za zaštitu okoliša HNŽ.
Marušić je osnivač više firmi, među njima: Marinada d.o.o. Široki Brijeg, Marinada d.o.o. Mostar, Vinine d.o.o. i Grozd d.o.o. Sve su sudjelovale u različitim fazama projekta koji je izazvao pozornost javnosti jer se gradi na lokaciji bez valjane prostorno-planske dokumentacije.
Prema važećim zakonima, u zonama koje nemaju detaljni regulacijski plan nije dozvoljeno izdavanje ni urbanističkih, ni građevinskih dozvola. Odluka Gradskog vijeća Mostara iz 2012. godine o formiranju poslovne zone Miljkovići nikada nije popraćena usvajanjem konkretnog plana, što znači da je izdavanje bilo kakvih dozvola bilo protivno Zakonu o prostornom uređenju FBiH.
Potvrdom optužnice protiv Zdravka Čuljka, pravosuđe je priznalo osnovanost tvrdnje da je zakon prekršen – i to ne u bilo kojem predmetu, već u jednom od onih koji su godinama izazivali pozornost lokalne javnosti, građana i medija. Treba se sjetiti kako se Marinadom i otkupom i preradom rajčice hvalila politička vrhuška, kako u Hercegovini, tako i u Hrvatskoj. Lideri dva HDZ-a Dragan Čović i Andrej Plenković položili su temeljac za tvornicu 5. lipnja 2020. godine, a u 2023. se naknadno usvaja regulacijski plan za izgradnju tvornice koja je već izgrađena.
Marušić je pod pokroviteljstvom stranke dobio i razvojni kredit, gdje je sam sebi bio jamac.
Projekt koji se javnosti prezentirao kao zajednički s Podravkom završiti će se kreditom Razvojne banke u iznosu od 1.4 milijuna maraka.
Podsjetimo, ovo je druga potvrđena optužnica protiv Zdravka Čuljka. Prva je podignuta u siječnju 2024. godine u predmetu poznatom kao afera "Urbicid" na Bijelom brijegu, također zbog zlouporabe položaja.
I u tom slučaju, Čuljak je kao šef službe odobrio gradnju šestokatnice u naselju Bijeli brijeg – na mjestu gdje regulacijski plan nije dopuštao takvu izgradnju. Slučaj je razotkrio portal Hercegovina.info, uz pomoć stanara i dokumentacije koju je Gradska uprava mjesecima odbijala dostaviti.
Možda će Zdravko Čuljak snositi odgovornost za dokument koji je potpisao, ali stvarna odgovornost ne prestaje s njim. Jer ova tvornica nije izgrađena samo potpisom jednog čovjeka, već uz šutnju institucija, političke pritiske i toleranciju onih koji su godinama zatvarali oči pred očitim kršenjem zakona. Ako pravosuđe misli stati na jednom umirovljenom službeniku, onda neće procesuirati sustav – nego ga amnestirati.
Vezani članci