Lovor, lovorika ili lorber (Laurus nobilis L.)

Osobito su poznate šume lovora oko Lovrana, po kojem je mjesto i dobilo ime. Lovor je od davnina bio cijenjeno i sveto drvo.

Lovor ima oko 10 cm duge, kožaste, tvrde listove lancetastog oblika, cjelovitog ili blago valovitog ruba, zašiljene na oba kraja. S gornje strane su sjajni i tamnozelene boje, a s donje svjetliji i bez sjaja. Od ožujka do svibnja u pazušcima listova razvijaju se neugledni, žućkastobijeli cvjetovi. Lovorov plod je koštunica tamnomodre boje koja sliči na maslinu. Svježi lovorovi polodovi nisu jestivi, a osušeni se mogu koristiti u kulinarstvu kao začin. Iz plodova se tiještenjem ili iskuhavanjem s vodom dobiva smjesa masnog i eteričnog ulja koja se nekada koristila u mastima protiv reume i u veterinarskoj medicini.

Berba i sušenje

Listovi se beru nakon dozrijevanja plodova, od mjeseca studenog. Suše se u tankom sloju na prozračnom mjestu zaštićenom od direktnog sunčevog svjetla. Treba ih povremeno okrenuti da se brže osuše. Ukoliko se suše u sušari, temperatura ne smije prelaziti 40oC. Imaju jak i ugodan miris i jako aromatičan, pomalo trpak i gorak okus. Sadrže 1-3% eteričnog ulja s 1,8 cineolom kao glavnom sastavnicom, dosta trjeslovina i nešto gorkih tvari.

Posušeni listovi lovora

Ljekoviti pripravci s lovorovim listom za unutarnju uporabu danas se rijetko koriste. Maurice Mességué preporučuje čaj od lovorovih listova kod hunjavice, bronhitisa i gripe, te za grgljanje kod angine. Kupka od lovorovih listova pomaže kod reumatskih tegoba i djeluje opuštajuće. Čaj od lovorovih listova: 2 svježa, usitnjena lovorova lista kuhati na laganoj vatri 10 minuta u 2,5 dl vode. Ostaviti da odstoji poklopljeno desetak minuta i procijediti. Dodati žlicu meda i žlicu limunovog soka i piti kod gripe i bronhitisa dva puta dnevno po šalicu čaja u gutljajima. Tinktura od lovorovih listova: 50 g svježih, usitnjenih listova lovora preliti s pola litre rakije i ostaviti 3 tjedna na toplom mjestu uz povremeno protresanje. Procijediti i koristiti za masažu kod reumatskih tegoba, bolova u mišićima, nateknuća tetiva.

Lovor kao začin

Listovi lovora najviše se koriste u kulinarstvu kao začin. Dodaju se umacima, marinadama, jelima od mesa, ribe, divljači, juhama i varivima, a koriste se kod pripremanja zimnice, alkoholnih pića i sokova. Suhi lovorov list stavlja se među suhe smokve i drugo suho voće. Djeluje kao prirodni konzervans, pomaže protiv nadimanja, loše probave i bolova u želucu. Pri korištenju lovora kod pripreme jela treba biti oprezan jer jelo postaje gorko ako ga se stavi previše. List, dva, sasvim su dovoljni.

Etrično ulje lovora dobiva se destilacijom listova vodenom parom. Ima antibakterijsko, antivirusno i potugljivično (osobito proiv vrsta Candida) djelovanje. Dodaje se u ulja i masti kod reumatoidnog artritisa, mišičnih bolova i grčeva, kožnih osipa i gljivičnih infekcija kože, a koristi se i za inhalacije kod virusnih infekcija dišnog sustava.
Sredstvo je za dezinfekciju prostora u kojem boravi oboljeli od prehlade i gripe, a djeluje i opuštajuće. Primjenjuje se i kod izrade muških parfema i preparata poslije brijanja. Dugotrajno nanošenje na kožu može izazvati alergijske reakcije. Pripravci od lovora ne preporučuju se trudnicama i djeci.

gospodarski.hr