FOTO  Ljekovite biljke pučke medicine: Brđanka i Žutika trpka

Brđanka

Latinski naziv je Arnica Montana l.

Narodni nazivi za brđanku su arnika, brdnja žuta, kukovičnik, moravka, veprina, veprovac, volčji zob, vučji zub, zlatenica.

Tamnosmeđi trajni podanak ove biljke gotovo je horizontalan i proviđen s nešto postranog korijenja. Podanak brđanke može se zamijeniti zbog nekih sličnosti s korijenom piskavice. Razlika je sasvim jasna jer korijen piskavice izgleda kao odgrižen. Kako piskavice u prirodi ima veoma mnogo, sabirači korijena rado prodaju taj korijen kao podanak brđanke, tako što glatkim rezom otklanjaju dio koji izgleda kao odgrižen, pa ne treba kupovati podanak brđanke koji je odrezan. Brđanka je trajna biljka, visoka 20-60 cm; stabljika je proviđena žljezdastim dlakama i s jednom ili, rjeđe, s više cvjetnih glavica. Donji su listovi gusto poredani u obliku rozete, s kratkom su drškom, jezičastog oblika s oko 5 jasnih provodnih žila. Listovi na stabljici su rjeđi, manji, smješteni po dva nasuprot i daju dojam jake zakržljalosti u usporedbi s donjim listovima.
Aromatična

Cvjetovi, odnosno cvjetne glavice, jasno su narančasto-žute boje. Dok su unutarnji cvjetovi cjevasti, kratki i peterozubi, vanjski ili rubni cvjetovi dostižu dužinu od 25-27 mm i na gornjem su rubu trozubi, 5 do 12 jasno vidljivih nerava prolazi po cijeloj dužini vanjskog jezičastog cvijeta.

Budući da se cvijet brđanke može zamijeniti s mnogo sličnih cvjetova, boja cvjetova, fini aromatični miris, a prije svega 5 do 12 nerava koji idu po cijeloj dužini vanjskog cvijeta, najsigurniji su znak razlikovanja.

Miris cvjetova je aromatičan, smolast, začinski, miris čitave biljke je slabiji. Osušena biljka miriše jače, gotovo odvratno. Okus je gorak, oštar i grebe po jeziku.

Brđanka cvate od početka lipnja do kolovoza, što ovisi o visini na kojoj biljka raste.

Ova biljka raste na negnojenim, svijetlim, šumskim livadama i brd­skim pašnjacima alpskog i predalpskog područja. Često se nalazi na pjeskovi­tim ili tresetnim nizinama no i tu biljka stvara jednako vrijedne ljekovite tva­ri. Na našim područjima ne dolazi u nizinama nego gotovo uvijek na planin­skim pašnjacima i livadama, na tlu siromašnom vapnom, često u velikoj mno­žini. U Hrvatskoj su najčešća nalazišta na području Gorskog kotara.
Kod ozljeda

Najviše se upotrebljavaju cvjetovi brđanke, tu i tamo čitava biljka u cvatu. Često se kopa korijen ali iskapanje korijena mora uslijediti ili prije cvatnje ili u kasnoj jeseni. Sabrani cvjetovi očiste se od zelene čaške i od dijela cvjetišta te se moraju brzo na suncu posušiti. Osušene biljne dijelove treba čuvati u tamnim posudama.

Brđanka sadrži arnicin, jednu gorku tvar, eterič­no ulje, smolu i jedan nestalan alkaloid. Korijen sadrži najvećim dijelom ar­nicin i tanin. Cvjetovi sadrže masne kiseline, parafin, inulin, galnu ki­selinu, mravlju kiselinu i vosak.

Listovi prije cvatnje također sadrže te ljekovite tvari, ali manje arnicina i ete­ričnog ulja.

Brđanka je prije svega biljka za liječenje rana pa ju je i vrsni poznavatelj bilja Sebastian Kneipp hvalio: »Tinkturu brđanke smatram najboljim lijekom kod ozljeda.« Brđanka djeluje na smirivanje bolova i pospješuje zacjeljivanje rana.
Tinktura

Budući da brđanka sadrži eterična ulja, može oblog natopljen tinkturom prouzročiti upalu kože, pa se tinktura kao oblog mora upotrebljavati oprezno i ne s češćim

Tinktura se razrjeđuje s dva dijela prokuhane hladne vode.

Vrlo uspješno djeluju oblozi s razrijeđenom tinkturom ili laganim čajem br­đanke pripremljenim u obliku preljeva. Dobar uspjeh liječenja svodi se na stežuće i antiseptičko djelovanje već spomenutog eteričnog ulja kao i na sadržaj tanina u cvijetu. Oblog od tinkture koristi se kod svih ozljeda koje nastaju ubodom ili udarcem te kod zgnječenja tkiva, prijeloma kostiju i uganuća.

Oblozi s tinkturom

● kod ognojaka, čireva na koži, gnojne upale prstiju, upale limfnih čvorova nakon inficiranih rana, odnosno ozljeda, upale staničnog tkiva te kod upala vena.

Kod umora grlenih i vratnih mišića

● uzima se kao vrlo korisno jednom do dva puta na dan nekoliko kapi tinkture (10-15 kapi razrijeđeno s nešto vode).

Za čišćenje rana

● miješaju se, već prema veličini rane, 2-4 jedaće žlice tinkture brđanke sa 1/2 do 1 litre prokuhane hladne vode.

Kod krva­renja mozga ili krvarenja kože

● upotrebljava se 20 g tinkture pomiješane sa 20 g destilirane vode. Da bi se kod dulje upotrebe obloga (kod oteklina, nategnuća mišića, iščašenja i tome slično) izbjegla oštećenja kože, treba više puta dnevno te dijelove kože lako natrljati masnim uljem.

Čaj ili napitak

Unutarnja upotreba brđanke kao čajnog preljeva ili kao tinkture (10 do 15 kapi u nešto vode) preporuča se kao lijek za podražaj kod smetnji u optoku krvi uslijed slabosti srčanih mišića kao i kod napadaja nesvjestice. U malim količinama brđanka djeluje na proširenje krvnih žila, smirujući grčeve i regulirajući optok krvi. Preporučuje se uzimanje brđanke kroz usta kod arterioskleroze koronarnih žila, kod grčenja žila, kod lošeg protoka krvi u srcu, ali ovu unutarnju primjenu smije propisati samo liječnik. Odredaba liječnika treba se najtočnije pridržavati. Prekoračenje propisanih doza može prouzrokovati želučane grčeve, teškoće pri gutanju, pritisak stolice, proljev, glavobolju, štoviše, čak i kolaps.

Pučka medicina

U pučkoj medicini brđanka je izuzetno cijenjena kao ljekovita biljka. Brđanka se upotrebljava gotovo samo kao sredstvo za rane kod otvorenih rana, kod izljeva krvi, kao i kod ozljeda svih vrsta. Ona je pravi kućni lijek i u najudaljenijim brdskim seljačkim kućama te se primje­njuje ne samo za ljude nego i za domaće životinje.

U narodnoj medicini tzv. »arnikašpirit« je izvanredno sredstvo za trljanje kod reumatičnih poteškoća a naročito kod kostobolje. Unutarnjom primjenom brđanka sprečava gripu.

U prah stučeni korijen (4 do 8 g u jednoj čaši vina) umiruje trbobolju i grižu. Brđanka djeluje protuotrovno i preporuča se kod trovanja gljivama.

I narodna medicina upozorava na štetnost prekomjerne upotrebe brđanke pa je ne treba upotrebljavati kod uzbudljivih stanja ili velike razdražljivosti.
Primjena u liječenju životinja

Osušena i razmrvljena u prah zelen brđanke daje se stoci kad ne uzima hranu ili ako naginje kolici, tj. grčevitim napadima u trbušnim organima. Razrijeđena tinktura upotrebljava se za liječenje i čišće­nje rana kod životinja.

 

Žutika trpka

Latinski naziv je Berberis vulgaris l.

U narodu se ovu biljku naziva još i babkovina, brebenika, česmiga, česmigovina, česmi­na, divlji šimšir, kiseli trn, mali čevčežac, šimširika, šimširovo drvo, trpka žutika, žuti šipak, žutika, žutica, žutikovina, žutokora.

Grane drva žutike trpke u mladosti su poput šibe i crvenkaste boje. Kasnije odrvene i dobiju prljavosivu koru. Listovi se djelomično pretvaraju u trodijelno trnje. Kratki izdanci razvijaju listove koji su smješteni u čupercima, jajasti su i na rubu nazubljeni. Žuti cvjetovi čine obješene grozdove. Bobičasti plodovi valjkastog su oblika i svijetlocrvene boje.

Miris grma je slab, kora korijena vrlo gorkog okusa i prilikom žvakanja oboji pljuvačku žuto. Zrele bobe imaju ugodan kiselkast okus.

Svijetložuti grozdasti cvjetovi cvatu u svibnju i lipnju. Bob sazrijeva u kolovozu i rujnu. Dok su nezreli plodovi pomalo otrovni, potpu­no zrele bobe mogu se bez oklijevanja uživati jer ne sadrže alkaloid.

 

Žuta i crvena

Žutika trpka vjerojatno potječe iz zemlje Berbera u Sjevernoj Africi odakle je došla u Španjolsku, što pokazuje i Berberis - latinsko ime te biljke. Kako stoka na paši izbjegava taj grm zbog trnja, ova je biljka vrlo prikladna kao živa ograda, odnosno živica. Na donjoj strani listova razvijaju se zimske spore plamenjače ili žitne rđe, pa se žutika kao domaćin te žitne bolesti ne trpi u žitnim područjima i tamo se sustavno iskorjenjuje. Žutika je običan i veoma poznati grm koji raste gotovo po čitavoj Europi. Mno­go ga se nalazi i u našim krajevima gdje raste po živicama, šikarama, uz rubove šuma i drugdje.

Ljekoviti dijelovi biljke su bo­be i kora sa korijena. Bobe se sabiru u kolovozu i rujnu a kora s korijena u kasnoj jeseni (studeni) ili u rano proljeće (ožujak). Svježe bobe suše se na zraku ili na suncu. Za vlažna vre­mena mogu se bobe oprezno suši­ti u pećnici kod vrlo umjerene topline. Bobe se sabiru bez petelj­ke te nakon sušenja moraju za­držati svoju prirodnu crvenu boju.

 

Kora

Ako se bobe beru s peteljkom, tada se nakon sušenja peteljke odstrane rešetanjem. Iako rjeđe, sabire se i čitav korijen inače vrlo tvrd i drven pa ga je vrlo teško rezati. Osim toga sabire se i kora i to tako da se guli s mladih grana i suši bilo u hladu ili na suncu. Korijen se zbog tvrdoće upotrebljava u tokariji, a kora za dobivanje žute boje. Kod sa­biranja manjih količina oguljena se kora s korijenom nakon skupljanja naniže na konac i suši u hladu.

Zrele bobe sadrže samo voćne kiseline ali ne i vinsku i citronsku kiselinu, nadalje pektoze, gu­rnu i jednu još ne pobliže istraženu aromatičnu kiselinu. U kori korijena otkriven je čitav niz alkaloida, u prvom redu berbe­rin i alkaloidi berbamin, oksiakantin i oksiakantin-vinetin. Daljnje djelotvorne tvari u kori korijena su palmatin, jatrorizin, kolumbanin, šećer, škrob i hemiceluloza. Alkaloidu berberinu pripisuje se čitav niz ljekovitih djelovanja.

Ljekovito djelovanje:

● pospješuje izlučivanje žuči.

● poboljšava optok krvi uz istovre­meno sniženje krvnog tlaka.

● otklanja zastoj funkcije žuči, žutice, oteknuće jetre i ostale bolesti jetre.

● preporuča se kod proljeva, a naročito kod karakterističnih proljeva tuberkuloznih plućnih bolesnika.

● pospješuje aktivnost bubrega, ali se ne smije primijeniti kod grozničave upale bubrega.

● pomaže u liječenju upale žučne kesice povezane s jakim bolo­vima u leđima.

● pomaže u liječenju hemoroida.

● pomaže kod kronične vodene bolesti.

● pomaže kod bolnog zadržavanja mokraće i bolova u mokraćnim kanalima.

 

Čaj, sirup, ekstrakt

Onima koji uživaju opijum ili morfij u odvikavanju može pomoći kora žutike. Kura za odvikavanje sadrži čaj od kore žutike, ali se poduzima samo pod liječ­ničkom kontrolom.

Čaj od kore priprema se tako da se kratko prekuha pola ili cijela čajna žlica osušene kore od korijena. Čaj se ostavi pet minuta da odstoji i pije se bez še­ćera u gutljajima 1 do 2 šalice dnevno. Svježi sok zrelih boba od žutike ili čisti, odnosno sa šećerom lagano ukuhani sok (sirup), primjenjuje se protiv skor­buta i bolesti pluća, jetre i crijeva. Alkoholni ekstrakt služi kod kroničnih bo­lesti tih vrsta.

Svježi sok jača zubno meso, utvrđuje klimave zube i brzo otklanja krvarenje zubnog mesa.

 

U pučkoj medicini

Pučka medicina posvetila je grmu žutike punu pažnju i naučila ga cijeniti. Već spomenute mogućnosti liječenja pro­izašle su prvobitno iz pučke medicine, a daljnje su mogućnosti liječenja: uzima li se žlicom sa šećerom ukuhani sok žutike, spriječit će povraćanje uzrokovano trudnoćom. Voćni ocat pripremljen iz boba žutike, uzima li se čajnom žlicom, blago je sredstvo za otvaranje.