Seljačina – pa šta?!

seljačina
seljačina

Najbolje što možete napravit je osmijeh. Ok! Nije baš smiješna fora da su svi Dalmatinci škrti, a Zagorci pijanu, a tek ona za Bosance a joooj nju ne mogu ni napisati. Hercegovci, a kakvi su zapravo Hercegovci? Osim onih priča da svi nose 'bile čarape i mobitele, a voze se u Mečkama?! Jedna poznanica kaže mi neki dan u ovakvom sličnom razgovoru o predrasudama: '' Vi ste seljačine.''  

Piše: Iva Međugorac

Dopustite mi da joj ovim tekstom  objasnim kako seljačina, ona prava hercegovačka izgleda.

Kršan je to momak onako 'ko od brda odvaljen. Plećata momčina sa velikim osmijehom iza kojega provori tek pokoji zub. Svaki od njih reći će vam da ih je izgubio u nekoj dobroj bitci u kojoj je on sam osobno na glavu izbacivao pola birtije. Svaki momak pa tako i ovaj moj zamišljeni, mora paziti na imidž pa stpga redovito posjećuje frizera. Kada nitko ne gleda čačkalicom počisti ono crni ispod noktiju, a tu i tamo ih malo pogricka. Higjena za njega nije primarna stvar u životu, ali znato zna sve lažnjake svih parfema na svijetu. Zna on i frajera koji šverca cigare, a nazivaju ga dilerom za Nokie.

Seljačina voli lakirane cipele, uske košulje, dobre cigare, pivo i hedonizam na njegov način. Pun novčanik jedna je od njegovih osobina, a zatakne ga u zadnji džep od hlaća da mu se onako fino ocrtava. Taj neki zamišljeni momak zatvara sve noćne klubove, a iz njih izlazi sa dvijema prsatim damama koje su oskudno odjevene bez obzira na elementarne nepogode.

Kada ide na večeru sa drugovima na njegovom meniju su ćevapi i ostala hrana životinjskog porijekla. Uz ćevape dakako naručuje puno luka. Umjesto salveta on koristi rukave, a prednost mu je to što zube nema pa ih nakon obroka ne mora ni prati.

Taj vam frajer voli brza kola. Ako se kojim slučajem njegov ljubimac pokvari zasukati će rukave, dignuti haubu, opsovati štogod, pljunuti sa strane i popravit mašinu.

Ovaj tip glavna je faca u vlastitom domu. Majka mu pegla košulju, a sestra je već isprogramirana svaki mig neka je druga želja.

No ne zaboravite! Kolika god seljačina bio on je dobar u duši. Kada nikoga nema plače na tužne filmove, igra se sa susjedovom mačkom, zaljubljen je u samo jednu djevojku kojoj se to ne usudi priznati, jedini posjećuje baku u bolnici, voli djecu i ne folira. Takav je kakav je. Kada treba posjeći će vam metar drva, popraviti cijevi i podignuti nešto teško velika frajerčina biti će tu. I kada ga jednom zavolite nećete moći bez njega.

Htjeli mi to priznati ili ne u jednom djelu seljačine može se prepoznati svatko, pa čak i oni samoprozvani urbani frajeri iz svih djelova svijeta. Samo smo mi Hercegovci toliko hrabri da to ponosno priznamo. Pa nema u tome ništa loše. Bolje biti poštena seljačina nego fejker koji isfurava nešto veliko, nešto iza čega stoji samo jedna velika maska.Čak i moja poznanica sa početka priče jednu seljačinu drži pod rukom, samo što još toga nije svjesna.