Beskućnici i Facebook :'Nitko ne mari ako smrdim!'
"Time što imaju jednak pristup svim Facebookovim sadržajima, beskućnici dobivaju osjećaj pripadnosti, a to je nešto što je jače od materijalnog posjedovanja", naglasio je Jipson. Kroz intervjue s beskućnicima, Jipson je otkrio da se oni koriste društvenim mrežama ne samo da bi izgradili mreže potpore već da bi riješili svakodnevne probleme poput pitanja gdje jesti, pronaći mjesto za spavanje te gdje se nalaze različite socijalne službe. Također, društvene mreže predstavljaju im utočište i mjesto za interakciju gdje neće biti osuđivani.
"Nitko na netu ne mari ako se jučer nisam otuširao ili ako smrdim. Ne osuđuju me, osjećam se prihvaćeno i prihvaćen sam", rekao je jedan od ispitanika u istraživanju.
Jipsonova inspiracija za projekt dogodila se slučajno kad je kao istraživač sociologije muzike imao sedmični show na univerzitetskoj radio stanici WUDR. Kada je jednog pozivatelja pitao za ime i lokaciju iznenadio se kada je saznao da se radi o beskućniku koji ima mobitel. Kasnije je kontaktirao tog pozivatelja i utvrdio da koristi telefon za društvene mreže - provjeravanje i pisanje poruka na Facebooku i Twitteru. Organizirao je intervju s pozivateljem i to je dovelo do intervjua s 13 drugih beskućnika iz te zajednice. Prema Jipsonu, većina od njih imala je više od 100 Facebook prijatelja.