Prokockao sam 250.000 € Na koncu agonije čeka te ludilo, zatvor ili smrt

...u Splitu, u organizaciji HNS-ove omladine održala predavanje na temu teške ovisnosti koja, prema procjenama stručnjaka, muči više od 90 tisuća hrvatskih građana! Navodi kako je problem što obitelji, ali ni sami kockari ne smatraju kockanje ovisnošću, nego porokom, hirom, stilom života, što su samo obmane kako bi se prikrila stvarna životna katastrofa koju nosi ovaj oblik zabave u patološkoj fazi.
- Naravno, nije problem u kockarnicama, one posluju legalno, ali naš karakter vodi nas godinama unutra, a tada se gubi smisao za bilo što osim kocke - kaže Neno. - Slučaj je htio da nam se upravo ovih dana javio splitski mladić Srđan (23), poželjevši podijeliti svoju mučnu kockarsku storiju s javnošću, upozoriti na opasnost koju neumjereno kockanje nosi sa sobom.

A on to savršeno zna - kockao je od 16. godine, što znači da je gotovo trećinu života proveo u kasinima!

- Ušao sam prvi put s prijateljem iz zafrkancije, uplatio sam 20 kuna koliko sam taj dan dobio od roditelja, zaigrao na "školjci" i dobio 800 kuna! Počastio sam toga dana cijelo društvo, pijuckali su se kokteli, to je bila lova do krova. No, i sutrašnji džeparac završio je u kasinu, tog puta sam došao sam. Nikad me nitko nije pitao koliko imam godina. U stvari, jest jednom, djelatnica je posumnjala da sam maloljetan, a ja sam priznao da mi fali pola godine, no pustila me - prisjeća se Srđan.
Posuđivao novac
Gospođa Sreća ga je grlila i dalje, mladac je dobio odličan posao, zarađivao je sedam tisuća kuna mjesečno, ali plaće su trajale sve kraće i kraće, za par dana već je posuđivao novac od roditelja, pravdajući se da pomaže prijateljima. Dobio je i novi posao, s primanjima od 13 tisuća kuna, ali taj novac više nije mogao namiriti ovisnost.

- Počeo bih s ulozima od 50 kuna prema višoj cifri, jer "ako više uložiš, više i dobiješ", pa su se penjali do 500 kuna. Završavao bih s dvije, tri tisuće kuna manjka. Puno puta sam pokušavao prekinuti, s 19 godina odselio sam se u Zagreb, pola godine nisam ušao u kockarnicu i vratio se doma s ušteđenih sedam tisuća kuna.

Nestale su, naravno, u prvom kasinu. U međuvremenu sam gubio prijatelje, sav smisao života sveo se na zarađivanje novca kako bih ulagao, od velike ekipe ostala su mi dva prijatelja. Nije me bilo briga ni za što, tamo sam vrtio tisuće kuna, a nisam godinama imao novca za kupiti majicu i hlače! U kockarnicama sam bio sam, viđao sam tamo klince od 18 i starce od 70 godina, svih struka, hotelijere koji su gubili sve, i šofere koji su gubili manje.

U polumraku, uvijek u nervozi... To je krug koji nema kraja, živiš u laži sebi i drugima da možeš prestati kad poželiš - priča Srđan, čije se kolo (ne)sreće okrenulo vjenčanjem prije četiri mjeseca. Djevojci je priznao čime se bavi, obećao je da neće više. Nakon vjenčanja ostalo im je 30 tisuća kuna namijenjenih bebi koja će uskoro doći na svijet. Prokockao je sve, do lipe.
Propao i brak
- E tad je puklo, više nije bilo skrivanja, doznali su svi, obitelj, prijatelji... Izgubili su svako povjerenje u mene. Mislim da sam kroz ove godine prokockao cijeli kat kuće i jedan odličan auto, a živimo u stančiću od 40 kvadrata bez sobe za dijete. Tek sklopljeni brak zamalo mi je pukao, svakakve strašne ideje su mi bile u glavi... Nisam ušao mjesec dana u kasino, nadam se da više nikad neću. Iako mi je pritisak pretežak, osjećam se slobodniji, prestalo je neprekidno skrivanje, laži, zaduživanje...

Kad mi padne na pamet kockanje, sjetim se djeteta koje dolazi na svijet. Jedino rješenje je bilo da nemam novac u rukama, cijela plaća ide supruzi, a ona mi daje dnevni džeparac od 35 kuna. Mislim da sam pao na dno. Vjerujem da se mogu pridignuti, želim upozoriti mlade ljude slične meni da će teško izići iz toga pakla - zaključuje šokantnu priču mladić iz Splita.

- Momak je na prekretnici, može odlučiti: hoće li prihvatiti život koji je pred njim ili nastaviti put koji vodi u propast. Nema tableta za ovu ovisnost, niti je izlječenje kratko. Najbitnija je volja i odluka da se zauvijek prekriži kocka, svakog dana do kraja života - komentira priču Neno, navodeći kako se terapija u Udruzi anonimnih kockara provodi upravo izmjenom iskustava i stručnom pomoći psihijatara. Kaže kako je u kockarskoj karijeri, a 43 su mu godine, spiskao oko 250 tisuća eura. Imao je pauze od šest, sedam mjeseci, radio je u inozemstvu, odlično zarađivao, no zbog kocke mu je propao brak, a život postao mučan.


Lažljivci i manipulatori
Kockari su vrhunski lažljivci, manipulatori, izuzetno inteligentni. Nije bitan novac nego serotonin, dopamin, adrenalin, hormoni sreće i uzbuđenja koji se javljaju samo radi novca koji kruži. Nisi opijen zaradom nego rizikom i izazivanjem sudbine. Radiš brže, bolje, efektnije, ništa nije problem, samo da dobiješ novac za kocku. Pauziraš i ponovno se vratiš kao da se ništa nije dogodilo - govori Neno.

- Zato treba stati, kontrolirati se, početi terapiju, razapeti sigurnosne mreže oko sebe; što manje novca imati u džepu, iskreno s prijateljima i obitelji razgovarati o svom problemu - preporučuje Neno u ime udruge koja pokušava ljude izvući iz kockarske ovisnosti.
Pomoć na web stranici
U Hrvatskoj se na stranicama www.kockanje.info mogu pronaći informacije o načinima liječenja ove ovisnosti. Programe ‘skidanja s kocke' počela je prije nekoliko godina provoditi psihijatrica dr. Vera Kojić, a drugi tim čine dr. Zoran Zoričić i dr. Robert Torre.
Terapijske grupe
Prvi sastanak Udruge anonimnih kockara održan je u Los Angelesu 1957. godine, a grupe danas postoje po cijelom svijetu. U europskim zemljama pomoć ovisnicima o kocki je veoma dobro organizirana, uključuje liječničke timove i terapijske grupe, a nije rijedak slučaj da se kockari priključuju komunama u kojima se liječe ovisnici o drogama i alkoholu. Ponovni pad sprečava se promjenama u svom karakteru i upoznavanjem drugih ljudi s tim problemom.

izvor: slobodna dalmacija