Marina Radoš: Dunja

Marina Radoš: Dunja
Oni se ne vole, ali eto, noć je bila burna, pa su završili u krevetu, pa je najbolje da Dunja plati za to.
Znate li, vi liberarni ljudi, da Dunjino srce kuca od petog tjedna trudnoće, dok njezina mama još ne zna za nju?
Isto je to srce koje će za tri godine ubrzano kucati kada Dunja bude imala tremu pred vrtićku predstavu.
Nisu bili spremni njezina majka i on, nije ovo svijet za djecu, najbolje je da Dunju izbockaju iglom i usišu je u medicinski otpad, dok se ona bespomoćna i malena brani.
Znate li vi, nespremni, da Dunja u šestom tjednu svog postojanja dobiva oči? Iste oči kakve ima njezina mama ili njezin tata?
Znate li vi, liberarni i moderni ljudi, da Dunja već ima prstiće s kojima bi za sedam godina počela svirati klavir i pisati sastave?
Ma nisu njezini mama i tata spremni. Najbolje je da se Dunju izbriše.
Kao da je bitno što Dunja u 18. tjednu trudnoće već čuje zvukove. Ona već može zavoljeti mamin i tatin omiljeni bend.

Radite na tome da se dobije dopuštenje da Dunju ubiju. Dunja nije čovjek, ona je zrno graška, ona je greška, ona je rezultat pijane noći ili nesmotrenosti.

Nek malena Dunja plati vaše grijehe i greške. Vi ste najbitniji na ovom svijetu. Ako niste spremni za Dunju, njezine ručice oko vrata, njezine oči i trepavice, njezine prstiće po staklu na stolu i njezin glazbeni ukus - jednostavno je ubijte iglom. I usišite u medicinski otpad.
Dunja se ne može obraniti. Zato ja jutros, stajem u obranu Dunje.

A netko bi carstvo dao za jednu malenu Dunju. Za njezine ručice oko vrata i njezinu tremu pred vrtićku predstavu.
Netko bi dao sve na svijetu da može pomirisati Dunjine gegice dok je presvlači pred spavanje.
Netko bi zamijenio sve svoje za jednu malenu Dunju. Za njezine udarce. Za njezin plač i refleksne osmjehe.
Znate li vi, liberalni i moderni ljudi, da u trenutku dok liječnik ubija vašu Dunju ona ima prstiće kojima je za sedam godina trebala svirati klavir i pisati školske sastave?

Marina Radoš