VIDEO Dijete na sve odgovara 'neću'? Evo kako postaviti granice bez vikanja
Jutarnje spremanje za vrtić, gašenje crtića ili pospremanje igračaka za brojne se roditelje svakodnevno pretvaraju u borbu. Kako potaknuti dijete na suradnju, a istodobno postaviti jasne granice bez vikanja, prijetnji i kažnjavanja?
O tome su u novoj epizodi podcasta „Rastući s djecom” razgovarale pedagoginja i voditeljica Ana Pavlović te Glorija Peranić, prva certificirana edukatorica za odgoj u Hrvatskoj.
Postavljanje granica ne znači zanemarivanje osjećaja
Mnogi roditelji koji su odrastali uz stroga pravila i kazne žele drukčiji pristup odgoju vlastite djece. Međutim, u nastojanju da ne povrijede djetetove osjećaje, nerijetko se upuštaju u dugotrajne pregovore koji završavaju gubitkom strpljenja.
Peranić ističe kako roditelji mogu uvažavati djetetove osjećaje, a da pritom ne odustaju od postavljenih granica.
Primjerice, kada dođe vrijeme za gašenje crtića, roditelj može pokazati razumijevanje za djetetovo nezadovoljstvo, ali svejedno ugasiti televizor. Dijete ima pravo biti ljutito, no to ne znači da roditelj mora promijeniti svoju odluku.
Što se krije iza djetetova otpora?
Ako dijete iznenada počne odbijati aktivnosti koje je donedavno obavljalo bez poteškoća, poput odijevanja ili pranja zuba, potrebno je obratiti pozornost na promjene u njegovoj svakodnevici.
Razlozi mogu biti promjene u vrtiću, pretrpan raspored ili nedostatak vremena za slobodnu igru.
Kada se sukobi redovito ponavljaju oko iste obveze, Peranić savjetuje razgovor u trenutku kada su i roditelj i dijete smireni.
„Vidim da se često svađamo oko pospremanja. Imaš li ideju kako bismo to mogli bolje?”, primjer je pitanja kojim roditelj može uključiti dijete u pronalaženje rješenja.
Nekoj djeci može pomoći i zajedničko crtanje redoslijeda aktivnosti koje trebaju obaviti prije odlaska na spavanje.
Roditelji ne moraju stalno biti animatori
Iako igra i kreativnost mogu olakšati pojedine svakodnevne obveze, roditelji ne moraju svaki zadatak pretvoriti u zabavu.
„Ne trebamo se u svemu igrati s djecom. Ne moramo uvijek biti kreativni”, poručuje Peranić.
Takav pristup može biti posebno koristan u situacijama koje se svakodnevno ponavljaju i iscrpljuju i roditelje i djecu.
U podcastu se razgovaralo i o djeci snažne volje, roditeljskom suočavanju s dječjom frustracijom te važnosti kvalitetnog zajedničkog vremena u kojem roditelji od djece ništa ne zahtijevaju.
Cijelu epizodu podcasta „Rastući s djecom” možete pogledati ovdje.