Danas se navršava 13 godina od smrti bh. književnika Dragana Šimovića

Dragan Šimović, književnik, obljetnica smrti

Danas se navršava 13 godina od smrti bh.književnika Dragana Šimovića. Ovaj događaj obitelj će obilježiti posjetom groblju, oživljavanjem sjećanja na njegov život i djela, te sudjelovanjem na svetoj misi zadušnici koja se održava u crkvi Sv. Stjepana u Gabeli s početkom u 10 sati.

BIOGRAFIJA DRAGAN ŠIMOVIĆ

Rođen je 14. lipnja 1964. god. u Gabeli kod Čapljine, a nakon kratke i teške bolesti u Mostaru je preminuo je 6. siječnja 2007. godine- na sveta tri kralja. Mogi su znali reći- simbolično . Završio je srednju Pedagošku školu u Metkoviću i studirao u Sarajevu na Prirodoslovno-matematskom fakultetu Geografiju i prostorno planiranje.

Uređivao mjesečnik za kulturu i društvena pitanja Stećak. Djela su mu uvrštena u nekoliko proznih i pjesničkih antologija. Povremeno se bavio i novinarskim radom.

Objavljivao priče u Književnoj reviji, Odjeku, Našim danima, Oslobođenju, Stećku, Motrištima, Hrvatskoj misli, Hrvatskoj riječi, Licima, Quorumu, Osvitu, te u nekim drugim godišnjim ili neredovitim publikacijama. Priče su mu adaptirane za radio i televiziju. Bio je član Društva Hrvatskih pisaca, Društva pisaca Bosne i Hercegovine, Herceg Bosne, te aktivni član HMD Napredak i Matice Hrvatske.

Prvu knjigu priča "Misterij stolne lampe" objavio je 1990. godine u sarajevskoj Svjetlosti, nakon čega slijedi knjiga "Prolaznik" objavljena 1997. godine u nakladi Matice hrvatske Sarajevo i Ziral-a iz Mostara. Godine 2003. Šimović je objavio knjigu priča pod nazivom "Učili smo za pjesnike". Iste godine zajedno s Josipom Mlakićem i Robertom Mlinarcem objavljuje knjigu "Triangulacija".

Dobitnikom je prve nagrade na onodobnom jugoslavenskom natječaju za priču "Zijo Dizdarević" 1988. godine. Priče i pjesme objavljivao je u mnogim listovima i časopisima, a dio njih je preveden na njemački, engleski, slovenski i makedonski jezik, a uvrštavan je i u izbore i antologije.

Veći dio života živio je u Mostaru gdje je 1999. godine zasnovao obitelj, a 2001 godine dobio jedinorođenoga sina po imenu ROMAN kojeg je često isticao kao svoj najveći životni uspjeh.

Mostar je zadužio oživljavanjem poslijeratne kulturne scene. Bio je voditelj Hrvatske kulturne zajednice te organizirao brojne književne susrete, i pokrenuo brojne radionice za mlade , među kojima je Škola Kreativnog Pisanja iz koje su ponikli brojni umjetnici i projekti, kako književni i likovni tako i kazališni.

Bio je prvi direktor izdavaštva i urednik u nakladničkoj kući Hercegtisak, a jedan je od urednika prvog leksikona legendarne grupe INDEXI (ovdje imamo jedan unikatni primjer s njegovom fotografijom, kako je rađeno za cijelu postavu ovog velikog projekta- a za obitelj je sada od neprocjenjivog značaja).

U Mostaru je također pokrenuo vlastitu antikvarnicu „Škrinja“, koja je okupljala i promovirala razne književnike, te motivirala mlade za nova stvaralaštva i izlazak iz anonimnosti, a među njima su i sada već zvučna imena mladih umjetnika u BiH i okruženju.

Nakon smrti koja je Dragana Šimovića zadesila u punoj snazi njegovog stvaralaštva brojni pjesnici su mu posvetili pjesme, a neki čak i knjige, među njima su Ljubo Krmek i Krunoslav Šetka. No, ostala je nikada objavljena njegova posljednja knjiga „Učili smo za pjesnike II“, koja je u čast njegovog života i djela iste godine 2007. kada je preminuo, javnosti predstavljena u časopisu Motrišta. (BR 38 od str 161.)