Bosanci još uvijek vole "Pipi"

...napitaka Dalmacijavina u vrijednosti od 300 tisuća eura. Dovoljan razlog za razgovor s direktorom Dalmacijavina BiH Jozom Vukojom.

- Istina, u Sloveniju smo lani samo za tri mjeseca izvezli naših proizvoda u vrijednosti 300 tisuća eura - kaže Vukoja.

- A mogli smo nekoliko puta više da je bilo robe iz Splita. A i ovako, već dvije godine u neku ruku spašavamo Dalmacijavino.

Kako je i kada nastalo Dalmacijavino BiH?

- Tvrtka kći Dalmacijavina Split osnovana je prije 11 godina zajedničkim ulaganjem, tako da je Dalmacijavino Split većinski vlasnik s 51 posto dionica, dok meni pripada 49 posto vlasništva. I išlo je jako dobro. Odavde smo opskrbljivali BiH poznatim robnim markama Dalmacijavina, te punili za izvoz. Ali otkada je nastao ovaj kaos u Splitu, i mi sada tavorimo. Imamo tržište, prodaja je zajamčena, ali nema robe, ni količina ni asortimana. Ozbiljan proizvođač, kakav je Dalmacijavino, mora imati stalno svoje proizvode u trgovinama.

Jozo Vukoja još otkriva da Dalmacijavino ima od prije rata svoje veliko skladište u Hadžićima kod Sarajeva, s 500 metara četvornih skladište na 3000 kvadrata zemljišta.

- To skladište vratila nam je država BiH tek 2008. godine, kada smo ga uredili i tu zaposlili četiri djelatnika. A riječ je o vrhunskom skladištu i lokaciji, odmah uz Coca-colu. Sad su radnici ostali bez posla. Šteta bi bila opet ga ne napuniti.

Jozo se ne želi miješati u aktualne probleme Dalmacijavina i štrajkove, ali nije odolio prokomentirati neuspješne pregovore sa strancima i pokušaje privatizacije:

- Da imam novca, sve bih uložio u Dalmacijavino. Iskreno rečeno, sumnjičav sam prema strancima. Složen je to proces proizvodnje koji najbolje mogu voditi domaći ljudi, ali oni koji to vole i poznaju. Pa me čude kako se naši tajkuni ne jave za kupnju ove tvrtke. Ona ima sve: kvalitetnu sirovinu, moderne pogone, stručne radnike, svjetski poznate robne marke... Sve to imati, a propasti, može samo budala. Po mojemu mišljenju, problem je u činjenici što je država većinski vlasnik. Zašto naš pogon u Širokom i u takvim okolnostima preživljava? Iskreno rečeno, zato što sam ja kao 49-postotni vlasnik vrlo zainteresiran da tvrtka dobro posluje ili barem opstane.

Vukoja puno nade polaže u najavljeni stečaj s preustrojem.

- Stečaj otvara mogućnost proizvodnje, jer bi dobili trošarinski broj, a preustroj treba pametno provesti. Da smo načistu, mislim da je previše 440 zaposlenika. To treba svesti na najviše 300 ljudi. Netko može kazati da sam bez srca jer bih dijelio otkaze. No, možemo mi zaposliti još sto ljudi, pa da nitko ništa ne dobije. Ovako, višak treba pošteno obeštetiti i stvoriti zdravu i profitabilnu tvrtku.

Jozo Vukoja vjeruje u uspješno spašavanje Dalmacijavina, posebno ističući značenje tvrtke kćeri u Širokom Brijegu.

- Vidite, Hrvatska već dogodine ulazi u EU, što znači da će biti puno jače carinske i druge barijere za hrvatske izvoznike u BiH, Srbiju, Crnu Goru... A Dalmacijavino je već tu sa svojom tvrtkom, i tržištem koje je nezasitno našim proizvodima. Ovdje je, na primjer, još na cijeni legendarni "Pipi", kao i drugi naši proizvodi.

Petar Miloš

Slobodna Dalmacija