BOŽANA MARTIĆ ZA HERCEGOVINA.INFO Život je samo trenutak, a to što sam sada ovdje je najveće postignuće

09.01.2020

Božana Martić bivša je studentica Pravnog fakulteta Sveučilišta u Mostaru. Od svoje šeste godine plesala je klasični balet. Nakon baleta, počinje se baviti kazališnom umjetnošću. Iza sebe ima nekoliko amaterskih predstava, i jedan profesionalni angažman u predstavi Kraljevo Miroslava Krleže u Hrvatskom narodnom kazalištu u Mostaru u režiji Ivana Lea Leme. Za portal Hercegovina.info Božana Martić razgovarala je o svojim uspjesima i planovima.

Kad ste se počeli baviti baletom i što je to značilo za Vas?

Mogu kazati da sam iznimno sretna jer sam još kao mala zakoračila u, doista, čudesan svijet umjetnosti. Na sceni se i sad osjećam kao dijete koje ima još puno toga za naučiti. Kazališne daske su sada, za mene odraslu, jedino mjesto na kojemu si još uvijek mogu dopustiti da budem dijete. Od umjetnosti je teško otići kad je jednom kao majku prigrlite. Pa čak i kada odete, vraćate se u njezin zagrljaj koji vas štiti od sveg zla. Tako i mene taj zagrljaj spašava od iscprne svakodnevnice koja nas sve, čini se, guši. Smatram i da ako nam Bog da neki talent da smo ga dužni podijeliti s drugim ljudima oko sebe. Sve što dijelimo, postaje smislenije. Što sam više pažnje posvećivala svim umjetnostima oko sebe, to sam bolje doživljavala i shvaćala i sebe i druge oko sebe, a u konačnici i svijet.

Na koji način doživljavate glumu?

Gluma je igra. Zanat pomoću kojega svu ljepotu iz duše i emocije imamo priliku podijeliti s drugima. Priznajem, neke svoje najveće strahove sam pobijedila igrajući neke uloge. Igrajući druge karaktere, likove koji su puno drugačiji od mene, privatno sam razvila veće poštovanje prema svakom čovjeku. Bolje razumijevam sve oko sebe, i nastojim nikoga ne osuđivati. Navažnija stvar koju sam naučila je lekcija o prisutnosti. To što sam sada ovdje je najveće postignuće. Spoznaja da je život ovaj trenutak.

U kojim ulogama koje ste igrali pronalazite najveću inspiraciju, ali i važnost?

Posebno zanimljivo bilo mi je igrati žene koje su proživljavale teške životne situacije i kojima su se događale prekretnice u životu. I koje, uz sve to, ipak, ne odustaju. To je onda, svakako, pohvalna poruka koja dolazi i do publike i koju publika lako prihvaća. Osnaživanje žena je nešto što će, nadam se, zaživjeti u svim profesijama. Za mene, kao ženu, iznimno je važna podrška koju pružam drugim ženama oko sebe, i koju, također, od njih, dobivam. Glumila sam i u filmu čija je premijera na proljeće. Film je sniman u Jablanici, i to je doista bilo jedno divno iskustvo, a i uloga koju sam igrala je zanimljiva. Ali, o tome više nakon premijere.

Uz sve navedeno, magistrirali ste na Pravnom fakultetu. Kako doživljavate studentski period Vašeg života?

Sretna sam što sam studirala pravo. Vrijeme uloženo u učenje pokazalao se kao najbolja investicija u budućnosti. Osim znanja iz teorije koje su naši profesori na nas prenosili, rekla bih da je vrijednije ono životno koje su nam prenijeli učeći nas da prepoznamo prave vrijednosti u moru onih u kojima se gubi moralni kompas. U početku studija nisam bila sigurna čime točno se želim baviti, ali kasnije sam shvatila da me sve više privlači građansko-pravni smjer.

Koji su Vaši planovi za budućnost?

Mislim da je dovoljno svaki dan davati sve od sebe. Treba se veseliti svim novim uspjesima jer su oni potvrda da smo na dobrom putu. Neuspjehe treba doživjeti kao dio puta na kojima se učimo rasti, a ne isključivo kao nešto negativno. Plan je da nema plana, nego sreće, za sad mi dobro ide.

Autor: Ana Dragozet/Hercegovina.info

loading...