Katarina Zovko Išuk: Kruh sa sedam kora

Katarina Zovko Ištuk
KRUH SA SEDAM KORA

Težak je ovo život, a živjet se mora,
gorak je ovaj kruh, što ima sedam kora,
dobro reče meni, moja mila mati,
svaki dan je sve teži, to moraš znati.

Davno je moj djed moro negdje drugdje poći,
samo za velike blagdane, mogao je kući doći,
tom stazom tuge i moj otac krenu,
ostavio je nas djecu, ostavi i ženu.

Dokle ćemo jesti kruh sa sedam kora,
dokle takav život, živjeti se mora,
zašto naša djeca, sad moraju poći,
napustiti ognjišta, a da sami ne znaju
kud i komu doći.

Nekome je dobro, al većini nije,
dok većina plače, manjina se smije,
dal postoji netko, tko nam može reći,
dokle ćemo ovaj kruh, sa sedam kora peći.

Ni slutit nisam mogla, da će i nas stići,
da će djedovim stopama i naša djeca ići,
raselit se moraju na sve strane svijeta,
ostade nam prazna, naša gruda sveta.

Katarina Zovko Ištuk
01. 09. 2018.