Katarina Zovko Ištuk: Želim - 01.10.2015

ŽELIM

Ja želim noćas pobijediti sebe i svoju samoću,
ne, neću više ovu bol pokrivati plaštem slabosti,
dok se ti rasipaš svojom surovošću,
i neću dozvoliti mutnoj suzi, da moči moje umorne oči.

Zašto da mi gospodare tamne noći,
zašto da mi jutra iz njih iznose moju tugu,
ne želim da se sunce lomi na komadiće
i rasipa bezvrijedno svoju toplinu, po razapetom
nebu.

Ne zanimaju me beskrajne granice tvoga
kraljevstva,
jer neću niti želim da budem tvoja kraljica,
ne mogu da ljubim manire tvoje odsutnosti,
niti slušati smijeh nedokučivih daljina.

Popucale su niti, što me vezaše za moje jučer,
ja noćas slutim da tone naš brod, što prošlost se
zove
i kada bi mogla da ponovo proživim ovaj život,
bio bi to život isposnika, bilo bi to sretnije življenje.

Tvoje ime bi sklonila na neko izgubljeno mjesto
u sred tmine,
u neki mračni kut, da ga miluju tamne dubine,
jer bilo je teško voljeti te, u tom kraljevstvu
nesavršenstva,
a ja, ja smo želi da odeš u zaborav tišine.

KATARINA ZOVKO - IŠTUK
01. 10. 2015.