Katarina Zovko Ištuk: Ova sveta zemlja, u mom srcu diše

OVA SVETA ZEMLJA, U MOM SRCU DIŠE

Ja se rodih ovdje, u zemlji prkosa i ljubavi,
i dadoh joj zavjet, da ću u njoj vječno biti,
obećanje svoje ja sam održala,
u njoj živim s ponosom, tu ću ostariti.

Prošli smo mi pakao, kroz vijekove duge,
hrabro smo se obranili, nismo dali na se,
rušili nam domove i sve što im smeta,
želili su raselit nas, na sve stane svijeta.

Uvijek mi je govorila, moja stara mati,
sine dragi dobro pamti, stare majke riči:
Ne stidi se svoga sela, već se njime diči,
nek ti ponos bude, naša zemlja ova,
sveta zemlja od Hrvata, zemlja Hercegova.

Obećanje dadoh svojoj staroj majci:
Porušeni rodni dom, ja ću obnoviti,
opet ćemo u njemu, sretno mi živiti,
dozvolit im neću da ga ruše više,
ova sveta zemlja u mom srcu diše.

Niti pedlja ove zemlje, nikom neću dati,
za sva blaga svijeta, neću je prodati,
nudili su silne novce, neki tamo ljudi,
pitala sam dal se šale, il su stvarno ludi.

Pokorit je neće nitko, nit ćemo je ikom dati,
jer je ovo kolijevka, gdje žive Hrvati,
pokazaše neki, svoje pravo lice,
srce puno mržnje, dušu izdajice.

Takvi nama ne trebaju,neka idu dalje,
neka budu sluge, onom tko ih šalje,
to su teški monstrumi, oni nisu ljudi,
mi im sudit nećemo, povijest će da sudi.

KATARINA ZOVKO IŠTUK
MOSTAR 19. 10. 2018.