Katarina Zovko Ištuk: Naša knjiga

NAŠA KNJIGA

Ponekad mrzim ono najljepše u sebi,
moram lagati svoje srce, da boljelo ne bi,
moram skrivati svoja osjećanja, na pozornici života,
ne želim biti sluga, koja na koljenima kleči
i sakuplja mrvice tvoje ljubavi i tvojih lažnih riječi.

Znao si mi često reći da je ljubav lijepa
i da je sretan onaj tko u njoj uživati zna,
znao si mi reći da joj nikad ne okrećem leđa,
da od ljubavi uzmem sve što mi se da.

Ispisah knjigu o ljubavi našoj,
u kojoj je trebala sreća da nas grije,
al životni putevi uvijek pravi nisu,
nama se sreća nasmiješit ne htje,
nama se ljubav dogodila nije.

Sad u mojoj knjizi ledom okovanoj,
stihovi se gube, blijede njena slova,
da li ćeš priznati da si pogriješio,
da li će te zaboljeti tužna priča ova.

Ne želim više da te zovem tvojim imenom,,
želim te zaboravit još noći ove,
ne želim više pisati o tebi,
ti si sa sobom odnio svu našu ljubav
ti si odnio sve moje neostvarene snove.

Katarina Zovko Ištuk
10. 12. 2017.