Zanimljivo

Katarina Zovko Ištuk: Između jave i sna

Katarina Zovko Ištuk
IZMEĐU JAVE I SNA

Između jave i sna, između vrha i dna
tražim svoj izgubljeni svemir, osjetim nemir,
zašto je more uzburkano, zašto se pjeni,
dok se u njemu kupa mjesec sneni.

A tiha noć šalje mi snove, sebi me zove,
da sklopim oči snene, iako nisi ti kraj mene,
umjesto tebe postelja diše, još na tebe miriše,
ostat ću budna, ne, neću snove ni noći ove.

U zanosu sreće lebdim gore visoko iznad zvijezda,
maštam o našem susretu u okrilju mjesečeva gnijezda,
boli me ova teška i sablasna tišina noći,
jer ne znam kada ćeš i dal ćeš doći.

Miluje me noć umjesto tebe, a srce zebe,
nije to onaj tvoj nježni dodir, što stvara nemir,
niti su to ona naša milovanja, do svitanja,
noćas smo u tami sami, postelja bijela, mjesec i ja.

Katarina Zovko - Ištuk
Mostar 30. 08. 2016.

Katarina Zovko Ištuk
Vezani članci
Najnovije
Vezani članci