'Danke Deutschland': Spas je u Njemačkoj,ali odlazi se i u Švedsku, Irsku....

Ne, nije pronašla ljubav svog života pa se onamo preselila, već je ondje pronašla životnu egzistenciju.

Isto je i s bračnim parom sa šireg osječkog područja, nazovimo ih Dijana i Marko, koji svoju sreću očekuju već oko travnja, i to u dalekoj Švedskoj. Ono što veže ove dvije priče činjenica je da su njih troje napustili svoja radna mjesta i nakon ponuđenog otkaza odlučili spakirati kofere.
NJEMAČKA ZOVE

- Švicarac me uništio i sve manje sam si mogla od plaće priuštiti za režije i neke osnovne životne potrebe. Nisam vidjela rješenje nego se spakirati i otići, a mogu reći da sam u ovom trenutku sretna što nemam djece pa tako ne moram život okrenuti naopačke i nekom drugom osim sebi. No, nisam željela otići grlom u jagode, već sam s pomoću Skypea pronašla obitelj kod koje ću živjeti - počela je priču 35-godišnja Ivana, koju za samo četiri dana očekuje put u Englesku, a ondje i posao babysitterice i spremačice. Hrana i stan osigurani, a plaća? Za hrvatske prilike vrtoglavih 20.000 kuna!

Istovremeno dok se Ivana pakira, Dijana i Marko uče švedski kako bi se ondje što bolje snašli. Svoje dosadašnje liječničke plaće uskoro će zamijeniti onim švedskim te svoje znanje iz fizijatrije, odnosno anesteziologije, primjenjivati na tamošnje pacijente. Za razliku od Ivane, koja će se u inozemstvo uputiti sama, oni odvode i svoje dvoje djece, no tek nakon što završi školska godina. Za to vrijeme mama i tata već će raditi na novim radnim mjestima, a kad ih pitate zbog čega su to učinili, reći će uglas - zbog budućnosti naše djece!

- Željeli smo da kad odrastu, djeca imaju sređene uvjete i bolju priliku nego što bi imali ovdje. Razmišljali smo i o Irskoj, Norveškoj pa čak smo i iz Dubaija dobili poziv da ondje možemo doći raditi. Švedska nam se učinila najprikladnijom i nadamo se da ćemo uspjeti. Nismo jedini, a koliko čujemo, komentari onih koji su već otišli više su nego pozitivni - ispričala je Dijana, a njezina i Ivanina priča tek su kap u moru onih koje mogu ispričati svi koji su svoju sreću okušali u inozemstvu, ne samo u navedenim zemljama već i bilo gdje drugdje gdje je plaća sigurna i u skladu je sa stručnom spremom, odnosno gdje se vrednuje rad i gdje se može pristojno živjeti.

Može se, primjerice, i u Njemačkoj, a znaju to svi oni koji svakodnevno s autobusnog kolodvora u Osijeku odlaze u Stuttgart, Muenchen, Frankfurt ili koji drugi grad. Isplativo je jer recimo vodoinstalater ondje zaradi mjesečno oko 2000 eura. Ispričao nam je to Požežanin koji uz visoku plaću ima i smještaj koji mu je osigurala tvrtka u kojoj radi pa se može nadati znatnoj uštedi. Ili bar bilo kakvoj o kojoj u Hrvatskoj, kao nezaposlen, nije mogao ni sanjati.

- Javljao sam se na brojne natječaje, ali svuda je već bilo popunjeno. Nisam imao šanse zaposliti se ovdje i sreću sam potražio drugdje. Mlad sam i srećom zdrav i ne bojim se posla - ispričao nam je Zvonimir R. iz Požege, čiji vršnjak Stefan P. iz Osijeka već neko vrijeme radi u Stuttgartu u tvornici PVC stolarije. Ondje je poštovan, cijenjen i dobro plaćen.

Za razliku od hrvatskih (ne)prilika, one inozemne razlikuju se i po tome što su hrvatski radnici kod njih i te kako traženi. Pokazuje to i primjer osječkog područnog ureda Zavoda za zapošljavanje, koji na upit inozemnih agencija informacije o potrebnim poslovima prosljeđuje ljudima koje ima u svojoj evidenciji.

- Agencije ne dobivaju imena ljudi, već samo potencijalne kandidate obavještavaju o traženim poslovima. Uglavnom su tao deficitarna zanimanja u zdravstvu, uslužnim djelatnostima, zanatima, na gradilištima, odnosno rad u kućanstvu. Imali smo upite iz skandinavskih zemalja, konkretno iz Švedske, ali mi nemamo službeni podatak koliko je građana otišlo - ispričao je Željko Bugarić, pročelnik osječkog ZZZ-a.
ZBOGOM ILI DOVIĐENJA

I dok je iz Hrvatske, prema podacima Hrvatske udruge bolničkih liječnika, otišlo stotine medicinskih djelatnika u inozemstvo, u Švedskoj će, primjerice, sreću moći potražiti i Hrvati drugih, raznih profila, počevši od babica, mesara, instruktora vožnje ili kuhara. Zanimljivo je da Hrvati u Švedskoj mogu raditi bez posjedovanja kakve posebne dozvole, a rad Hrvata ondje je plaćen isto kao i rad švedskog radnika. Štoviše, u nekim zanimanjima dovoljno je znanje engleskog jezika, no ipak za određene profesije znanje švedskog je obvezno.

A da Hrvatima nije problem naučiti i jezik koji nikada prije nisu govorili pokazuje i primjer 50-godišnje Osječanke, dugogodišnje djelatnice na stolovima osječkih tržnica koja je u roku od samo dva tjedna svladala osnove talijanskog jezika i krenula doslovce u nepoznato.

- Bilo je to prije pet godina. Od tada čuvam i vodim brigu o starim ljudima i svaki mjesec spremim u džep 'čistih' 9000 kuna. Ne znam koliko bih godina morala raditi da to uštedim u Hrvatskoj - zaključila je ova prodavačica.

Sve u svemu, koliko će njih, spomenutih i onih nespomenutih, Hrvatskoj reći "Doviđenja" ili "Zbogom", još se ne zna. Kako je krenulo, izglednije je ovo potonje.
NA ISTOK I ZAPAD
Živjeti na tuđem kruhu

Prema podacima HUBOL-a, u inozemstvo najčešće odlaze radiolozi, ginekolozi, anesteziolozi i internisti. Porazan je podatak da je više stotina liječnika zatražilo i kompletiralo dokumentaciju potrebnu za rad u inozemstvu, a kad je u pitanju dobna skupina koja hrvatske uvjete u zdravstvu zamjenjuje onim inozemnim, najčešće su to mlađi od 45 godina. Polovina ukupnog broja onih koji su otišli odabrala je najrazvijenije zemlje EU, potom Švicarsku, SAD, Ujedinjene Arapske Emirate, Saudijsku Arabiju, Novi Zeland... "Sve nam je to jasno i kad smo odlučili staviti točku na 'i', odabrali smo Švedsku. Istina je da nećemo raditi u istom kliničkom centru, no na kraju mjeseca kad se zbrojimo i ono najvažnije - pomislimo na budućnost naše djece, zaboravit ćemo da smo napustili domovinu", kaže liječnica Dijana.
ODJAVE U MUP-u
Iz Podunavlja najviše odlazaka

Zanimljiv podatak nedavno je objavio portal Lupiga.com o postotku stanovništva odjavljenih iz svojih matičnih mjesta, odnosno policijske uprave. Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, najveći broj odjavljenih je s područja Zagreba, no kako ondje živi četvrtina ukupnog broja stanovništva Hrvatske, to je i očekivano. Slijedi PU zadarska, potom PU vukovarsko-srijemska, iz koje je u 2014. otišlo nešto više od 4000 osoba ili 2,3 posto stanovništva. Egzodus bilježi i Ličko-senjska županija s 2,5 posto stanovništva iseljenog u inozemstvo, a oni najzadovoljniji žive na jugu Hrvatske, odakle je otišlo tek 0,41 posto stanovništva te u Koprivničko-križevačkoj županiji s 0,7 posto odlazaka. Postotci se odnose i na one koji duže rade u inozemstvu, ali i one koji sreću u inozemstvu traže prvi put.