Katica Kiš: Djeca ovog svijeta

DJECA OVOG SVIJETA
Djeca ovog svijeta to se reći treba
vole slavu, blago, daleko od neba.
U životu njima ciljevi bi bili
kako bi se silno tu obogatili.
Za ljubav ne mare, pravdu i istinu
ne poznaju oni duhovnu dubinu.
Blago im i novac važniji od svega
ne poštuju oni zapovijede Boga.
Oholi, sebični pa i grabežljivi
srebroljupci oni, bit će dok su živi.
Djeca ovog svijeta bogatstvo skupljaju
za duhovni život nikada ne haju.
Rade mnogo oni vrijeme ne imaju
za djecu, rodbinu, za obitelj svoju.
Važnije je njima da se obogate
te ugled u društvu i slavu da prate.
Najskuplje aute, vikendice, kuće
imaju i vole to bogatstvo vruće.
Za uspon u društvu i bogatstvo pusto
često bi lagali i varali žustro.
Njima čovjek nije na prvome mjestu
tu stavljaju stvari, materiju često.
Snalažljivi vijek su lukavi u radu
oholi, ponosni i ponekad kradu.
Nečistoće i ubistva, pravi kriminali
nikada poštenja nisu nit imali.
Ratovi, nesloge, nemiri i svađe
muka ova, užas nikako da prođe.
U društvu kršćana tu nisu kod kuće
ne poznaju Boga, nit se mole vruće.
Nisu ni ponizni, nit se često smiju
ne dijele blago s onim što nemaju.
U duši im nemir, al to znaju kriti
nisu sretni s blagom, nit će ikad biti.
Hvalisavci vijek su i traže priznanje
za svoje uspjehe i teško šuftanje.
Druge vijek koriste za ciljeve svoje
govore i tvrde: "Sve je, sve je moje".
Snalažljivi svi su u skupljanju blaga
za novac i zlato ne manjka im snaga.
Sjede oni vijek u prvim redovima
samo sa slavnima i sa bogatima.
Daju se slaviti pa i uzdizati
uvijek će u slavi svojoj uživati.
Ali svaka radost, slava ovog svijeta
prolazna je, ne traje do vijeka.
Sva blaga skupljena bit će ostavljena,
a o slavi neće biti nit znamena.
Kad duša besmrtna tu napusti tijelo
neće biti važno bogataša djelo.
Pred svemoćnim sucem praznoruki tada
doći će tad oni, gdje pravednost vlada.
Djeca ovog svijeta i to reći treba
daleko su jako, daleko od neba.
Nisu upoznali, nit shvatili Krista
jer samo po Njemu duša biva čista.
Ne mole se oni na službi Gospodnjoj
već nepravdom svakom štete duši svojoj.
Jer ne znaju stati u skupljanju blaga
pune kese, a i konta, to su djela draga.
Duhovnog bogatstva oni ne imaju
nit za blagoslove oni tu ne zanju.
Strahovi i nemir vlada njima vazda
dušom je njihovom grijeh stalno gazda.
Sreća materijalna pa i svjetska slava
traje samo kratko, dok je živa glava.
Za spasenje duše samo malo treba
priznat grijehe, obratit se na puteve neba.
Krista Spasitelja tad treba priznati
i riječi njegove tada usvojiti.
Po vjeri u Boga naći vječnu sreću
mir i radost čistu, svakim danom veću.
Sva bogatstva svijeta to ne mogu dati,
jer samo s Bogom sreću će imati.
Upitala ja sam jednog bogataša:
„Kad umrete kud će sva bogatstva vaša?"
Odgovor je bio, kratak za smijati:
„Ja ću sva bogatstva sa sobom ponijeti!"