Slaven Raguž: Postizborna amnezija, jahači i sisači vesala

Svaki izborni ciklus je svojevrsni reset. Sa izborima vrijeme počinje, sa izborima završava. Ne postoji političar koji je postojao prije izbora, nego se on ponovno od majke rađa na izbornom procesu, makar se radilo o jednoj te istoj osobi koja godinama nikako da sjaši.

Tako je u nas, tako je u Hrvatskoj, tako je evo i u Srbiji. Najočigledniji primjer „postizborne amnezije" je Aleksandar Vučić, nekad radikal, pa narodnjak, danas Europejac par excellence, nositelj „regionalnih europskih vrijednosti", inače trenutno i predsjednik i premijer Srbije.

Prije 3 godine kad je posjetio Hrvatsku, ekipa Nova TV-a ga je uhvatila u višestrukoj laži, citirajući izvatke iz njegovog famoznog govora iz Gline 1995., na što je Vučić odgovorio ne samo da izjave koje je izjavio nije izjavio, nego da uopće nije bio prisutan u Glini. Ne sjeća se ni posjete Palama, zajedno sa Šešeljem i Nikolićem, ne sjeća se posjete Karadžiću i posjeti vojnih položaja sa kojih se granatiralo Sarajevo. I za jedno i za drugo postoje snimci, koje on u maniri „Prosjaka i sinova - ženo vjeruješ li meni ili svojim očima" ignorira ostajući pri svome da „nikada nije bio u Glini ili na Palama i govorio što je govorio".

Na pitanje želi li stvoriti novu Jugoslaviju, Vučić danas govori kako želi stvoriti "staru Jugoslaviju plus Albaniju. To je politička ideja, ali bez ugrožavanja njihove suverenosti. To će ojačati naša gospodarstva."

Opet amnezija. Još 2005. je izjavljivao kako je protiv vojnog osvajanja linije Virovitica - Karlovac - Karlobag, jer je prošlo vrijeme od toga, ali je zato da njegov, citiram: „Danilo i Milica uče u školi da su to srpski krajevi, da jednoga dana oni ili njihova deca vrate te teritorije Srbiji" kada okolnosti budu drugačije.

Kao što rekoh, danas je Vučić najeuropejac „regiona", miljenik međunarodne zajednice i miljenik ograničenih kavijar diplomata iz Bruxellessa ala Juncker ili Mogherini. Ne iznenađuje nimalo njegova amnezija. Ne iznenađuje ni kategorička promjena mišljenja kod određenih političkih/medijskih struktura u Sarajevu pa im Vučić najednom postade pozitivan lik čim spomenu neku novu varijantu Jugoslavije. Ne sumnjam da je srce radosno poigralo i kod određenih političkih struktura u Hrvata, a koji imaju rupu u grudima od silnog nacionalnog busanja, kad su čuli „nova Jugoslavija". U biti, ništa ne iznenađuje, samo sa psiho fenomenološkog aspekta zanimljiva ova pojava „postizborne amnezije". Je li oni stvarno misle da smo svi vesla sisali?! Očigledno jesu...i očigledno su u pravu. Mi smo sisači vesala, jer oni uspijevaju jahat, uzjahat... i ponovno jahat.

I kad smo već na toj temi, bio je očigledan prekršaj nad Todorovićem za crveni karton i penal na Mešanoviću...isto za crveni.