Von der Leyen i šef Pfizera dogovarali nabavku i cijenu cjepiva porukama? Presuda stiže sutra

Sutra će Opći sud Europske unije objaviti presudu u slučaju poznatom kao "Pfizergate" – skandalu koji se vrti oko navodno izbrisanih poruka između predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen i izvršnog direktora Pfizera, Alberta Bourle, a koji bi mogao duboko promijeniti poimanje transparentnosti u EU.

Sve je započelo kao pravno pitanje – mogu li SMS poprepiske biti tretirane kao službeni dokumenti prema europskom zakonodavstvu – no postupak je prerastao u političku bitku koja bi mogla ozbiljno narušiti reputaciju Ursule von der Leyen kao zagovornice vladavine prava.

Europska komisija već godinama izbjegava konkretno odgovoriti na pitanja novinara, europarlamentaraca i Ureda europskog javnog tužitelja o sadržaju poruka koje je von der Leyen razmjenjivala s Bourlom tijekom dogovora o nabavi cjepiva protiv COVID-19.

– "Transparentna sam", izjavila je von der Leyen uoči svoje reizborne kampanje – no upravo bi sutrašnja presuda mogla testirati granice te tvrdnje.

Što se skriva u porukama?

Von der Leyen je u travnju 2021. otkrila da je osobno kontaktirala s Bourlom putem poruka i poziva kako bi osigurala dodatne doze cjepiva. Međutim, kasniji uvid u ugovore otkrio je da je cijena po dozi porasla s 15,50 na 19,50 eura, što je europske porezne obveznike stajalo milijarde eura više.

Tekstualne poruke mogle bi otkriti detalje o ulozi predsjednice Komisije u pregovorima i okolnostima pod kojima je došlo do povećanja cijena.

Jesu li poruke izbrisane?

Europska komisija tvrdi da su poruke korištene samo za "dogovaranje sastanaka" i da ne sadrže relevantne informacije. No, tijekom saslušanja u Luxembourgu priznala je da poruke zapravo – nema. Nisu arhivirane, nisu predočene sudu, a nije poznato jesu li još uvijek pohranjene na fizičkom uređaju.

Spor je pokrenut od strane The New York Timesa i njihove bivše dopisnice iz Bruxellesa, Matine Stevis-Gridneff.

Ključno pitanje: što je dokument?

Komisija brani stav da samo dokumenti s "suštinskim informacijama" podliježu zakonima o transparentnosti, dok se kratkotrajne poruke ne tretiraju kao službeni dokumenti. No, sutrašnja presuda mogla bi presudno redefinirati pojam "dokumenta" u digitalnom dobu.

Finska pravna stručnjakinja Päivi Leino-Sandberg ističe da bi sud mogao jasno poručiti: "Ne možete izbjeći obvezu objave tako da aktivno uništavate dokumentaciju."

Što presuda može značiti za EU?

U Bruxellesu je svakodnevna komunikacija sve više digitalna – preko aplikacija poput Signala, Microsoft Teamsa i zatvorenih intranet sustava. No, upravo te platforme često ostaju izvan dosega zahtjeva za pristup informacijama.

Europski ombudsman je još 2022. godine upozorio institucije EU da donesu jasne smjernice za arhiviranje poruka, no Komisija je u međuvremenu – promijenila pravila. Od prosinca prošle godine uvedeno je "pretpostavljeno neobjavljivanje" mnogih dokumenata, uključujući i pravna mišljenja i interne regulatorne spise.

Nova pravila čak preporučuju da se poruke ne koriste za važne informacije, a ako se i koriste – trebale bi automatski nestajati.

Prekretnica za pravo na informaciju?

Pfizergate bi mogao biti prekretnica. Ako sud odluči da su i SMS poruke službeni dokumenti, europske institucije više neće moći ignorirati zahtjeve za pristup informacijama pod izlikom "kratkoročne komunikacije". Presuda bi također mogla utjecati na druge pravne izazove, uključujući i osporavanje novih, restriktivnih pravila o transparentnosti.

S obzirom na sve veće oslanjanje na digitalne kanale u radu administracije, ovo bi mogao biti trenutak u kojem će se odlučiti – hoće li europska transparentnost preživjeti digitalno doba, piše FTM.