Svalbard bi mogao biti nova točka napetosti na Arktiku

Polarni medvjedi dugo su bili najveća opasnost za stanovnike Svalbarda. Danas sve više zabrinutosti izazivaju ruske aktivnosti na tom arktičkom otočju koje pripada Norveškoj, ali ima poseban međunarodni pravni status.

Postoji bojazan da bi Moskva mogla iskoristiti Svalbard za provjeru odlučnosti i jedinstva NATO-a. Zabrinutost dodatno povećava neizvjesnost oko američke predanosti obrani Europe, piše Politico.

Saveznici sumnjaju da Rusija ispituje podmorske kabele u vodama oko otočja te organizira aktivnosti kojima provjerava granice pravila o ruskoj prisutnosti. Norveška istodobno jača pomorske i nadzorne kapacitete, dok lokalne vlasti ulažu u ranjivu infrastrukturu i pripremaju planove za evakuaciju.

„Napetosti na Arktiku i na sjeveru rastu, a Svalbard je, naravno, dio toga“, izjavio je norveški ministar obrane Tore Sandvik.

„Znamo da Rusija koristi brojne načine za provokacije ili stvaranje hibridnih prijetnji.“

Svalbard je norveški teritorij, a na njegovu najvećem otoku, Spitsbergenu, nalazi se i rusko naselje Barentsburg. Norveška i Rusija desetljećima su uspijevale održavati stabilnost na otočju, no ta ravnoteža sada je sve krhkija.

Zapadne zemlje upozoravaju na ruske hibridne aktivnosti diljem Europe. Pojedini dužnosnici strahuju da bi Moskva do kraja desetljeća mogla pokušati ograničeni upad na teritorij neke članice NATO-a.

„Rusko vodstvo krajnje je nepredvidivo i sve sklonije riziku“, rekla je Kari Aga Myklebost, profesorica ruske povijesti i stručnjakinja za Svalbard na Arktičkom sveučilištu u Norveškoj.

„Ne bih isključila nijedan scenarij kada je riječ o spremnosti Kremlja na sukob s NATO-om.“

Na otočju se nalazi i Globalna riznica sjemena, u kojoj se čuva više od 1,2 milijuna uzoraka.

Svalbard je desetljećima bio simbol norveške politike „Visoki sjever, niske napetosti“, koja je poticala suradnju arktičkih država, uključujući Rusiju.

Temelj takvog odnosa bio je Ugovor o Svalbardu iz 1920. godine. Njime je potvrđen norveški suverenitet, a državama potpisnicama omogućeno je iskorištavanje resursa. Ugovor ujedno zabranjuje korištenje otočja u ratne svrhe, što je omogućilo i sovjetsko rudarenje u Barentsburgu.

Tenzije su porasle nakon ruske invazije na Ukrajinu. Zabrinutost izazivaju aktivnosti u takozvanoj sivoj zoni, uključujući testiranje opreme za presijecanje podmorskih kabela i moguće hibridne prijetnje.

Rusija je 2024. uvela izravne brodske linije iz Rusije, a 2025. osnovala podružnicu Ruskog geografskog društva, koju vodi bivši ministar obrane Sergej Šojgu.

„To nazivamo provokacijama u sivoj zoni“, rekla je Myklebost. „To je vrlo isplativ način za isticanje ruske prisutnosti i osporavanje norveške jurisdikcije.“

Norveške obavještajne službe ove su godine upozorile da Kremlj „nastoji povećati ruski manevarski prostor na Svalbardu“. Prema navodima iz teksta, britanske, američke i norveške snage ovog su proljeća zatekle ruske brodove koji su uz obalu otočja testirali tajno oružje za presijecanje podmorskih kabela.

Moskva ne odustaje od Barentsburga, iako se tamošnje zalihe ugljena smanjuju. Državna kompanija Trust Arktikugol, koja upravlja naseljem, za 2025. godinu dobila je oko 1,89 milijardi rubalja, odnosno 20 milijuna eura saveznih subvencija.

Ruski veleposlanik u Norveškoj Nikolaj Korčunov rekao je da želi preusmjeriti gospodarske aktivnosti s ugljena na usluge te da Arktikugol ulaže u održavanje grada.

„Ne dovodimo u pitanje suverenitet Norveške“, rekao je Korčunov. Istaknuo je važnost poštivanja cijelog Ugovora o Svalbardu, a Oslo optužio da pridonosi „negativnom trendu militarizacije cijele baltičko-arktičke regije od strane NATO-a“.

Na zgradama iz sovjetskog razdoblja u Barentsburgu postavljene su dizalice i skele, što upućuje na nastavak ruskih ulaganja.

Viceadmiral Rune Andersen, načelnik norveškog Zajedničkog stožera, rekao je da mu je prioritet pronaći ravnotežu između odvraćanja i očuvanja stabilnosti na Svalbardu. Dodao je da ostaje smiren pred hibridnim prijetnjama.

Norveška planira ojačati nadzorne kapacitete, među ostalim lansiranjem triju novih satelita za pomorsko kartiranje 2027. godine. U planu su i obnova mornarice te jačanje obalne straže kako bi se osigurala stalna prisutnost u okolici otočja.

U sklopu jačanja sjevernog krila Norveška od Ujedinjenog Kraljevstva nabavlja pet protupodmorničkih fregata tipa 26, a od Njemačke šest podmornica tipa 212CD. Oslo pojačava i vojnu suradnju s Londonom i Berlinom. Ovog mjeseca održane su zajedničke vježbe u području oko otoka Jan Mayen.

„Zemlje NATO-a češće su u našim vodama“, rekao je ministar Sandvik, dodajući da je obrana Svalbarda dio planiranja Saveza.

Lokalne vlasti nastoje održati dijalog s ruskim predstavnicima. Zamjenica guvernera Svalbarda Katharina Rise rekla je da se njezin ured s ruskim konzulatom sastaje četiri puta godišnje.

„Imamo dobar i konstruktivan dijalog. Naša je odgovornost osigurati stabilnost i niske napetosti.“

Terje Aunevik, gradonačelnik Longyearbyena, glavnog norveškog naselja na Spitsbergenu, rekao je da postoje planovi za brzu evakuaciju u slučaju sukoba.

Longyearbyen ovisi o dvama podmorskim internetskim kabelima, jednoj zračnoj luci, jednom spremniku vode i jednoj dizelskoj elektrani. Zbog ranjivosti infrastrukture u tijeku su velika ulaganja, uključujući izgradnju dvaju novih spremnika vode do 2029. godine.

„Iz te smo perspektive vrlo ranjivi“, rekao je Aunevik.

Barentsburg na prvi pogled ne djeluje kao mjesto mogućeg sukoba. U naselju se malo ljudi kreće među dotrajalim zgradama, dim se diže iz stare elektrane, a na vjetru se vijori sovjetska zastava s čekićem i srpom.

Arild Moe, stručnjak za Rusiju s Instituta Fridtjof Nansen, smatra da je dio nedavnih hibridnih aktivnosti možda potaknut lokalnim nastojanjem da se privuče pozornost Moskve.

„Koriste se nacionalizmom kako bi osigurali prioritet i financiranje“, rekao je Moe.

Neizvjesnost dodatno povećavaju nepredvidivost ruskog predsjednika Vladimira Putina i promjenjiv odnos američkog predsjednika Donalda Trumpa prema NATO-u.

Jedna konobarica iz Sankt Peterburga koja radi u Barentsburgu rekla je da se ondje o politici ne razgovara, ali da stanovnike brine mogućnost rata između NATO-a i Rusije.

„Naravno da nas to brine“, rekla je.

„Stalno se govori o tome želi li ruska vlada izvršiti pritisak na neku članicu NATO-a, a Svalbard je mjesto na kojem bi to mogli učiniti“, rekao je Jonatan Svensson, vodič koji u Longyearbyenu živi pet godina.

Diplomati NATO-a predlagali su zračne ophodnje iznad Svalbarda, premještanje dijela obrambenih zračnih snaga na sjever Norveške i zajedničke vježbe u blizini otočja. Takve bi mjere, međutim, morale biti dogovorene s Oslom i usklađene s Ugovorom o Svalbardu.

NATO zasad nema javne planove za jačanje pomorske ili zračne prisutnosti oko otočja, što kod nekih izaziva sumnju u dostatnost trenutačnog odvraćanja.

Ståle Ulriksen s Norveške pomorske akademije smatra da bi Rusiji bilo „vrlo lako“ zauzeti Svalbard slanjem specijalnih postrojbi koje bi preuzele kontrolu nad zračnom lukom, no takav scenarij ocjenjuje malo vjerojatnim.

Za pritisak na NATO Rusiji možda ne bi bila potrebna potpuna okupacija otočja. Myklebost smatra da bi Moskva mogla inscenirati izvanrednu situaciju koja pogađa ruske građane i poslati snage predstavljene kao tim za upravljanje krizom. Takav potez možda ne bi jasno aktivirao članak 5. Sjevernoatlantskog ugovora.

„Najgori scenarij je situacija u kojoj Moskva vidi priliku za testiranje kohezije NATO-a“, rekla je Myklebost.

„Možda Norveška zove saveznike u pomoć, a onda Donald Trump kaže: ‘Ne, nećemo riskirati naše dobre poslove s Rusijom zbog ovog malog otoka.’“

Dodajte Hercegovina.info među omiljene izvore