SUĐENJE ZA MASAKR U 'RIBNIKARU' U suzama svjedočio otac ubijenog dječaka: "Mislio sam da ću puknuti od bola"

Na suđenju roditeljima dječaka ubojice iz OŠ "Vladislav Ribnikar", nakon svjedočenja roditelja ubijene Ane Božović, govorio je otac Andrije Čikića, žrtve pucnjave u školi.

Tijekom iskaza otac dječaka, Miloš Čikić, nije uspio zadržati suze.

Čikić je svoje svjedočenje započeo riječima da su od Andrijinog rođenja funkcionirali kao zajednica.

"Nikada se nismo razdvajali uprkos tome što imamo veliki stan i svatko svoju sobu. Čak i kada netko nešto radi u svojoj sobi, vrata su bila otvorena. Najviše vremena smo provodili u dnevnoj sobi. Andrija je išao u glazbenu školu, i volio je druženje. Od početka je Andrija ravnopravan član obitelji", rekao je Čikić.

Potom je ispričao jednu anegdotu.

"Sjećam se kada mi je Andrija rekao: “Nemoj ništa planirati, potreban si mi poslije posla”. To je isto rekao i mojoj supruzi. Pokupio sam ga poslije škole i stali smo na prvu adresu koju je rekao. To je bila trgovina tehnike. Ja sam sjedio u automobilu, a on je sa majkom otišao u prodavnicu. Stvar koju su kupili, ja nisam vidio, stavili su je u prtljažnik automobila. Potom smo otišli na drugu lokaciju koju je rekao. Bila je to zlatara. Tada je Suzana ostala u automobilu. On je poklone kupio od svog novca. Kada sam mu rekao da ga ne troši na to, on mi je odgovorio: “Hoću da vam pokažem koliko mi znači sve što činite za mene” – rekao je on.

Čikić se prisjetio kobnog 3. svibnja.

"Kolega mi je na poslu rekao da ima ranjene djece u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar”. Odjednom sam dobio napad panike. Sjeo sam u automobil i krenuo ka školi. Neprekidno sam zvao Andriju, ali ni na kraj pameti mi nije bilo da se njemu nešto dogodilo. Smjenjivanje nade i straha je bilo razorno. Uspio sam da se probijem do drugog ulaza", kaže Čikić.

Otac dječaka bio je u suzama, a onda je rekao da se “potpuno raspao” kada je saznao da je Andrija poginuo.

"Za mene je okolina prestala da postoji. Pomislio sam na trenutak, izgubio sam sina samo da ne izgubim i ženu. Ne smijem da je ostavim samu ni u jednom trenutku", rekao je on.

Kako navodi, uvidom u foto dokumentaciju saznao je da je njegov sin izbjegao prvi metak.

"U trenutku sprovoda mi nismo znali kako je Andrija poginuo. Ne bih mogao živjeti da nisam vidio foto dokumentaciju. Slike ubijene djece su nešto najstrašnije što sam u životu vidio. Poslije toga sam mislio da ću da puknem od bola. Uvidom u foto dokumentaciju shvatili smo da je Andrija uspio da izbjegne prvi metak koji je završio u njegovoj jakni, međutim, drugi i treći nije", kaže on.

On navodi da je, nakon njihovog povratka u stan, tišina parala uši.

"Nema više zvuka klavira, nemam više s kim da diskutiram koji fotoaparat je bolji i kome da se nadam. Teško mi je da odem na mjesta na kojima je Andrija volio biti", rekao je on, piše Blic.