Novinari-ratni huškači: Grižnja savjesti ovdje ne stanuje

Godine koje su iza nas, a naročito one ratne, devedesete, zapravo su "godine koje su pojeli lavovi", barem sudeći po istoimenom dokumentarnom filmu sarajevskog novinara Bore Kontića, koji se potrudio da zakuca na vrata zaboravljenih perjanica ratnohuškačkog novinarstva u bivšoj Jugoslaviji. Nitko od tih "nazovi novinara", a jako malo ih je pristalo na razgovor za film, ne osjeća ni trunku grižnje savjesti zbog onoga što je radio. Neki od njih su pokojni, a oni koji su živi u međuvremenu su postali doktori znanosti, sveučilišni profesori, dramaturzi, direktori kazališta ili svećenici.

Boro Kontić kaže da mu je motiv za snimanje filma zapravo bilo arhiviranje vremena medijskog zla i objašnjava:

"Možda će vrijediti nekome tko će se u nekom vremenu sadašnjem ili kasnijem pokušavati baviti jednom od najzanimljivijih tema novinarstva na prostoru bivše Jugoslavije, a to je naša uloga za vrijeme rata. Mislim da je to kapitalna priča i za našu prošlost a i za našu budućnost."

A producent filma Aldin Arnautović, i sam novinar, takođe iz Sarajeva, dodaje:

"Upravo je došlo do toga da su tobožnji novinari stvorili generacije tobožnjih novinara koji i dalje rade tobožnje novinarstvo." On nema iluzija:

"Ne mislim - u stvari znam - da filmovi ne mijenjaju svijet, ali mislim da je super da razgovaramo o ovoj temi koja nam je jako važna."

Neovisno udruženje novinara Srbije (NUNS) sredinom 2009. godine podnijelo je domaćem Tužiteljstvu za ratne zločine kaznenu prijavu protiv odgovornih u medijima za ratnohuškačko izvještavanje, podstrek i poticanje na ratne zločine. Tadašnja predsjednica NUNS-a bila je Nadežda Gaće, koja danas kaže:

"Mogu vam samo reći da Tužiteljstvo za ratne zločine na ovom slučaju vrlo ozbiljno radi."

A onaj za kim se najviše traga zbog nepojmljivih ratnih zločina, Ratko Mladić, pred sam početak rata nam je putem televizije poručio: "I mi nudimo rješenje da vlada mir na ovim prostorima."

izvor: www.seebiz.eu/hr