ISPOVIJESTI HAMASOVIH TALACA "Nekad je bilo više hrane, a nekad manje..."

Žene iz obitelji Munder, Ruti i Keren znale su da nakon svega što im je već oduzeto, ne smiju izgubiti pojam o vremenu. Dok su bile zatočene u Gazi s Kereninim devetogodišnjim sinom Ohadom, brojale su dane koji su polako prelazili u tjedne, a zatim u drugi mjesec.

"Kažu da su pokušale pamtiti dane. Uvijek su znale koji je dan i koji je datum. Znale su da su tamo 49 dana. Cijelo su vrijeme bile zajedno", rekla je za The Guardian Rony Raviv, nećakinja 78-godišnje Ruti i Kerenina rođakinja.

Razgovarala je sa svojom rodbinom telefonom u petak, nekoliko sati nakon što su puštene na slobodu prema sporazumu o prekidu vatre između Izraela i Hamasa: "Razgovarali smo s njima sinoć nekoliko minuta, samo smo htjeli čuti njihov glas, čuti da su dobro."

Ohadov emotivni susret s ocem u dječjem medicinskom centru Schneider u Petah Tikvi, istočno od Tel Aviva, u petak je objavljen na internetu.

Ohad, koji je u zatočeništvu napunio devet godina, također je razgovarao s prijateljem u petak navečer, a drugi su ga prijatelji planirali posjetiti u bolnici u subotu, rekla je Raviv.

"Svi su još u šoku"

Ali svi oslobođeni taoci bili su tek na početku teškog oporavka. "Još uvijek su svi u šoku", rekla je Raviv, dodajući da je razgovor omogućio bolan uvid u to što je njih troje preživjelo.

"Rekli su nam da je nekih dana bilo više hrane, a nekih dana manje", dodala je Raviv, 27-godišnja studentica arhitekture koja je preko noći postala aktivistica nakon što su njezini rođaci oteti.

Možda najbolnije pitanje koje je visilo nad taocima u zatočeništvu bila je sudbina dvojice muških rođaka, Rutinog muža Avrahama i njihovog sina Roeea, o kojima nisu imali vijesti od 7. listopada, kada je Hamas napao kibuc Nir Oz.

Hamasovci oteli bolesnog čovjeka od 78 godina

Žene su se pokušale zaključati u sigurnosnu sobu s Ohadom, dok su pucnjava i eksplozije ispunjavale Nir Oz, ali Avraham je bio u drugoj sobi. "Kad su i njih odveli, već su vidjele da ga nema, to je jedino što su znale", rekla je Raviv. Strahovalo se da su obojica ubijeni.

No dok je 50-godišnji Roee bio među 1200 žrtava ubijenih toga dana, Avraham je također odveden u Gazu, kao jedan od oko 240 ljudi zarobljenih kao valuta za pregovaranje.

Njemu je 78 godina, slab je i muče ga zdravstveni problemi, nije sposoban za zatočeništvo, a njegova rodbina očajnički želi njegovo oslobađanje. Ali barem u početku, njegova žena i kći pozdravile su vijest da ga drže kao taoca jer je alternativa bila još gora.

"Osjetile su olakšanje kad smo im rekli da je talac"

"Bile su zabrinute cijelo vrijeme. Kad smo im rekli da je Avraham talac, zapravo su osjetile olakšanje. Pomislile su da su oba muškarca mrtva i s tim su živjele već 49 dana", rekla je Raviv.

Ruti sada gaji nadu da će se ponovno susresti sa svojim mužem. "Ruti je optimistična, misli da bi se Avraham mogao uskoro vratiti s obzirom na to da se ona vratila", objasnila je Raviv. No obitelj je zabrinuta za njega: "On je najmanje zdrav. On ne vidi dobro, hoda sa štapom, ima PTSP i vjerojatno mu je jako teško živjeti u takvim uvjetima."

"Pred nama je dug put"

"Pred nama još dug put... Ali to što su njih troje opet s nama i što vidimo da su dobro daje nam nadu", dodala je Raviv.

Obitelj je još uvijek usredotočena na kampanju oslobađanja mnogih drugih talaca. Nakon tjedana pritiska na izraelske čelnike i međunarodnu zajednicu da oslobode sve koji su oteti, rođaci su postali blisko povezana skupina.

"Ne želimo biti previše uzbuđeni i sretni jer se osjećamo kao da smo jedna velika obitelj i imamo jako dobre veze s drugim obiteljima i trudimo se pomoći jedni drugima i biti tu jedni za druge", zaključila je Raviv za The Guardian.