Gorivo plaćaju jeftinije nego vodu, no zato imaju i nevjerojatno mizerne plaće

Dok vozači diljem Europe za jedno punjenje spremnika goriva izdvajaju desetke eura, u jednoj državi puni spremnik i dalje predstavlja gotovo simboličan trošak. Prema podacima iz travnja 2026. godine, u Iranu litra benzina stoji oko 0,021 euro, dok je cijena dizela svega 0,005 eura po litri.

Zahvaljujući tako niskim cijenama, vozači u Iranu prosječan automobil mogu napuniti do vrha za manje od dva eura. Za isti spremnik goriva u većini država Europske unije bilo bi potrebno izdvojiti između 70 i 80 eura, ovisno o modelu vozila i vrsti goriva.

Razlog tako niskih cijena nije tržišna konkurencija, nego snažne državne subvencije. Iran već godinama zadržava regulirane cijene goriva, koje su znatno niže od njegove stvarne tržišne vrijednosti.

Ipak, takav sustav ima i određena ograničenja. Najniža cijena primjenjuje se na određenu količinu goriva, najčešće oko 60 litara mjesečno po vozilu. Nakon potrošnje te količine cijena raste kroz višestupanjski sustav, čime se nastoji spriječiti pretjerana potrošnja i smanjiti pritisak na državni proračun.

No, čak i uz takav model, gorivo u Iranu ostaje višestruko jeftinije nego u Europi.

Veliku razliku u odnosu na europske države čini i porezna politika. U zemljama Europske unije više od polovice konačne cijene goriva odnosi se na poreze, trošarine, logistiku i troškove distribucije. Zbog toga cijene na benzinskim crpkama često ostaju visoke čak i kada cijena sirove nafte na tržištu padne.

U Iranu je taj porezni teret gotovo u potpunosti zamijenjen sustavom državnih subvencija.

Usporedbe radi, u Sjedinjenim Američkim Državama litra benzina stoji oko 1,26 eura, dok je cijena dizela oko 1,27 eura po litri. U Izraelu cijene goriva premašuju dva eura po litri, zbog čega se ta zemlja ubraja među najskuplje kada je riječ o gorivu.

Ipak, iza iznimno niskih cijena goriva krije se i druga strana priče. Prosječna mjesečna plaća u Iranu kreće se između 300 i 500 eura, dok se minimalna primanja procjenjuju na 180 do 200 eura, uz dugotrajnu devalvaciju nacionalne valute.

Zbog toga, iako gorivo u Iranu stoji tek nekoliko centi po litri, kupovna moć stanovništva znatno je niža nego u većini europskih zemalja. To znači da financijski teret punjenja spremnika za prosječnog Iranca ipak nije toliko malen koliko se može činiti kada se cijene jednostavno preračunaju u eure.