Što je zajedničko Svetom gralu, čudovištu iz Loch Nessa i kovanici od jedne lipe? Svi znaju da postoje, a nitko ih nije vidio

Možete to zaključiti i iz svakodnevnog života i iz priče RTL-ove "Potrage". Oni su krenuli u potragu za kovanicama od jedne lipe kojih se sjećaju još samo oni nešto stariji.

Gotovo nitko nema jednu lipu, rijetki se sjećaju kad su je zadnji put vidjeli

Prvo su otišli u kupnju u sve vodeće trgovačke lance. Puno cijena završava na devetku, a samo u jednom su novinarki, naravno, tek na izričito traženje, vratili lipu. Blagajnici u ostalim trgovačkim lancima su priznali da kovanice od jednu lipu ni nemaju.

„Pa da, to je stvarno slučaj, sad kad sam razgovarala s našim kolegicama i kolegama koji rade, oni kažu da neki godinama nisu vidjeli u blagajnama jednu ili dvije lipe. Zašto? Ne znam. Doista ne znam", rekla je Zlatica Štulić, predsjednica Sindikata trgovine Hrvatske.

Ni predsjednica Sindikata trgovine ne pamti kad je zadnji put vidjela jednu ili dvije lipe. Potvrdili su joj blagajnici - gotovo nitko ih nema u blagajni. Ali, kupci nisu zakinuti.

„Tako je. Imaju naputak da kupac uvijek mora biti zadovoljan i kad odlazi, ne smije biti oštećen. Oni zaokružuju taj povrat novca i recimo ako trebaju vratiti 3 lipe, oni vrate pet lipa. Dakle, uvijek u korist kupca jer oni imaju dopušten neki mali limit manjka koji recimo od pet, deset kuna u danu kad zatvaraju blagajnu tako da kupac nikad nije oštećen“, nastavila je Štulić.

Trgovci ne vraćaju jednu lipu

No dio trgovaca iznose od lipu ili dvije ne vraća, neki ih zaokruže na više, a ni kupci takav sitniš ne traže natrag. Pa se tako lipu po lipu, često stvori i neki višak.

„Višak ne smiju zadržati za sebe, to se predaje sve u firmu, ali to vam je dvije, tri, pet kuna ili isto kad je manjak, radnica ne plaća takav manjak jer je to u toj nekoj toleranciji koju poslodavac prihvaća i to jednostavno sve ide kao prihod poslodavcu ako ima pet kuna viška, to mora ići kao prihod poslodavcu", objasnila je Štulić.

„Točno je da građani imaju pravo primiti tu jednu ili dvije lipe za koje ih redovito zakidaju i ne trebaju otići s blagajne dok to ne prime, s druge strane vrlo je teško vjerovati da je motiv za to nevraćanje jedne ili dvije lipe u kompanijama ili blagajnicima da taj iznos zadrže jer se radi o vrlo, vrlo malom iznosu. Ako zamislite da jedan trgovački lanac ima oko 100.000 transakcija u Hrvatskoj, ukupan učinak od zakidanja ljudi za jednu lipu je samo tisuću kuna", kaže Hrvoje Zgombić, porezni stručnjak.

 

Ali, kad se ta tisuća pomnoži sa svim trgovačkim lancima, pa s 365 dana u godini, pojavljuje se iznos od oko dva milijuna kuna. Neki stručnjaci tvrde da upravo toliko trgovci zarade na tim sitnim lipama koje ne vraćaju kupcima. 

 

„To je vjerojatno i više, međutim to kada rasporedite na sve trgovce, onda dobijete tako mali iznos po svakom od njih da je vrlo malo vjerojatno da itko to radi da bi na tome zaradio. Istina, takvi iznosi koji se ne vrate trgovci moraju na to platiti porez na dobit . Dvojbeno je trebaju li na tu lipu za koju zakinu građane platiti porez na dodanu vrijednost, ali vjerojatno ne", rekao je Zgombić.

Koliko zarađuju na lipama?

Koliko zarađuju na lipama i zašto ih nemaju u blagajnama - ta su pitanja iz "Potrage" poslali svim trgovačkim lancima u kojima smo bili. U Njemačkoj su prije sedam godina pokrenuli akciju u kojoj su poticali građane da traže svoj sitniš natrag i doniraju ga potrebitima. Svaki dan prikupilo se i do 250.000 eura koji su završavali u rukama siromašnih, a ne na računima trgovaca. Istu stvar pokušao je kod nas pokrenuti i predsjednik udruge Fajter.

 

„Ja sam imao čak i jednu humanitarnu akciju, pokušavao sam je progurati da ona jedna lipa ili dvije lipe koje uzimaju (...) da ih daju beskućnicima, no nisu mi odobrili. Dakle, nikada nigdje nisam čak ni dobio odgovor da li moji volonteri mogu stajati s tom volonterskom kutijicom da ostavljaju to do pet lipa, ne više od pet lip.“ – ispričao je Mile Mrvalj, predsjednik udruge Fajter.

 

Te očito bezvrijedne lipe beskućnicima bi bile itekako vrijedne. Samo jedan veliki lanac, računao je Mrvalj, dnevno ima oko milijun kupaca.

 

„To je milijun lipa na dan. To je deset tisuća kuna puta 365 dana, to je tri milijuna i nešto koji nigdje nisu evidentirani", nastavio je Mrvalj.

 

Možda su ga odbili zato što se u kutijice ne bi imalo što bacati? Kao što smo vidjeli, lipa nema. Barem ne ondje gdje su cijene formirali po njima. Ali zato ih ima u trezoru Hrvatske narodne banke.

 

Vi imate priliku gledati te kovanice od lipu i dvije na dnevnoj bazi, za razliku od nas ostalih?, pitala je novinarka direktora Direkcije trezora HNB-a Tihomira Mavričeka.

 

Prije dvije godine tiskana je hrpa kovanica od jedne lipe

 

"Da, da, imamo čisto samo za informaciju: do sad je Hrvatska narodna banka otkovala negdje 130 milijuna komada kovanog novca apoena jedne lipe i nekih 90 milijuna komada apoena dvije lipe", objasnio je Mavriček.

 

Znači, negdje u Hrvatskoj nalazi se milijun i 300 tisuća kuna vrijednosti kovanica od jedne i milijun i 800 kuna vrijednosti kovanica od dvije lipe. Iako su svi mislili da više i ne postoje, prije dvije godine država je iskovala novu pošiljku kovanica od jedne lipe.

 

"„Jedna i dvije lipe su kovane zadnji put početkom 2017. godine i to 4,4 milijuna komada kovanog novca jedne lipe i 4 milijuna 950 tisuća apoena dvije lipe. Zašto smo ih ipak odlučili kovati još? Pratimo potrebe i pružila se potreba za dodatnim količinama kako bi zadovoljili potrebe tržišta pa smo iskovali potrebne količine", rekao je Mavriček.

 

Ono što ovu priču o kovanicama koje nitko nema i nitko ne želi čini još luđom jest i podatak da izrada kovanice od jednu lipu stoji šest lipa, a izrada kovanice od dvije lipe - stoji sedam lipa. I tako smo se bacili u trošak izrađujući nešto što nitko ne želi. A ako i želi, ne zna gdje to može pronaći.

 

„Hrvatska narodna banka sukladno zakonu o Hrvatskoj narodnoj banci opskrbljuje primarno banke gotovim novcem, a trgovci se opskrbljuju kod banaka", nastavio je Mavriček.

 

Nema ih ni u bankama, zašto se onda ne ukinu?

 

"Potraga" je otišla i u najpoznatije banke, no ni u jednoj uopće nisu imali lipe. Svi s kojima su razgovarali slažu se da bi ih najlogičnije bilo ukinuti.

 

Europski parlament još je 2013. predložio ukidanje kovanica od jednog i dva centa. Iz istih razloga. Troškovi izrade skuplji su od vrijednosti, a vrijednost im je nikakva. A čak je sedam puta veća od vrijednosti lipe.

 

„Ne bi li onda bilo logično da ih ukinemo? Pitanje o ukidanju lipa je na tapeti možda već desetak godina. Bilo je razdoblja kada se o tome intenzivnije razmišljalo i kada se manje intenzivno razmišlja. Mi smo bili pripremili praktički sve da omogućimo zaokruživanje na pet lipa, međutim procijenjeno je da bi troškovi prilagodbe cijelog sustava, znači svih zaokruživanja cijena, bili veći nego što bi bio efekt", zaključio je Mavriček.

 

Razumu unatoč, nije uopće nemoguće da će se prije ulaska hrvatske u eurozonu kovanice od jedne lipe kovati još jednom. Nije jasno samo za koga jer ih nigdje nema.