Pogled u prošlost: Kako je HŠK Zrinjski dobio ime?

Naš HŠK Zrinjski stalno je prisutna i neiscrpna tema.

To je razumljivo pošto se radi o najuspješnijem klubu u Premijer ligi, ali i klubu koji je imao izrazito burnu povijest. Po tomu se malo koji nogometni klub u svijetu može usporediti s našim plemićima. A upravo je po plemićima HŠK Zrinjski i dobio ime. Dakako radi se o velikaškoj obitelji Zrinski iz čije loze je proizišlo šesnaest hrvatskih banova. Međutim da bi cijela stvar bila jasnija potrebno se vratiti još malo, natrag u prošlost. Hrvatski narod stoljećima je vodio rovovsku bitku za svoju neovisnu i samostalnu državu. Premda je na tom trnovitom putu bilo brojnih neuspjeha i premda su raznoraznim spletkarenjima, prijevarama i praznim obećanjima Hrvati često bili izvarani nikada nisu odustali od svoga cilja, od svoje države.

Pojedini su za tu bitku dali sve što su mogli dati, pa čak i svoje živote. Simboli ove bitke pored ostalih velikaša iz roda Zrinski svakako su braća Nikola i Petar Zrinski, kao i Petrov šogor Frankopan. U jednom razdoblju povijesti oslobađanje hrvatskih krajeva od Osmanlija predvodio je hrvatski ban Nikola Zrinski, a nakon njegove tragične smrti tijekom lova borbu su nastavili Petar Zrinski i njegov šogor Frankopan. To nije bilo drago caru Leopoldu koji je iz Beča pomno osmatrao kako Hrvati oslobađaju sve više hrvatskih krajeva pa sklopi pakt s Turcima. Zrinski i Frankopan pobuniše se protiv Hasburgovaca da bi nakon niza peripetija bili pozvani u Beč gdje im je zajamčena potpuna sloboda i sigurnost. Naprotiv desilo se nešto sasvim suprotno. Odmah su zatvoreni i bačeni u tamnicu. Tamo su proveli godinu dana da bi na koncu bili osuđeni na smrt. I to kako okrutnu smrt. Presuda je bila odsjecanje ruke i glave. Ipak, pošto se radilo o plemićima dijelom su uvažili njihovu žalbu te su im dana 30. travnja 1671. godine u Bečkom Novom Mjestu odsjekli glave mačem, a naknadno su im zaplijenili svu imovinu i dvorove. Prije smrti dozvolili su im da se ispovijede i pričeste, a živote su skončali s krunicom u ruci. Prije smrti nisu proklinjali svoje egzekutore niti su molili za milost već su se glasno molili Bogu, zazivajući Isusa i Mariju.

Takav herojski čin i nepokolebljiv plemićki duh Hrvati Mostara nisu zaboravili. Redovito su, svake godine u njihovu čast održavali Zrinjsko-Frankopansku proslavu na kojoj je prvo služena sveta Misa, a nakon toga i održavana svečana akademija u dvorani „Hrvoja". Akademiju je organiziralo Hrvatsko kulturno društvo „Napredak", a na njoj su se prikazivale predstave inspirirane spomenutim plemićima, recitirale su se pjesme na temu njihovog nepokolebljivog duha te su brojnim nazočnim Mostarcima lokalni intelektualci i povjesničari govorili o njihovom životu i plemenitu životnom cilju. Danas, pojedini jezikoslovci znaju istaknuti da se naš najtrofejniji nogometni klub trebao zvati Zrinski. Međutim, kako je ranije navedeno u Mostaru se održavala Zrinjsko-Frankopanska proslava, a Petar je u tadašnjim tiskovinama često potpisivan kao Zrinjski. Uostalom, službeno glasilo Pučke stranke „Narodna sloboda" u razdoblju prije Prvog svjetskog rata poziva Hrvate i građane Mostara da se na proslavu u čast na hrvatske mučenike Zrinjskog i Frankopana odazovu u što većem broju te da se priključe povorci koja će proći kroz grad, kao i da na svoje prozore istaknu hrvatske barjake. Kako je Petar redovito u javnom diskursu označavan kao Zrinjski tako je i naš HŠK dobio istoimeni naziv, a kako se radilo o plemićima tako i naše nogometaše od milja nazivamo prema ovoj velikaškoj tituli.

Spomenute Zrinjsko-Frankopanske proslave su se u Mostaru tradicionalno održavale do Drugog svjetskog rata, a u novije vrijeme upriličuju se ponajviše zahvaljujući inicijativi Udruge prijatelja športske obitelji Zrinjski. Osim sa spomenutim hrvatskim velikašima HŠK Zrinjski neraskidivo je vezan i za nekadašnji Hrvojev dom, gdje je i osnovan. Dvorana Hrvoja bila je dom i svim ostalim hrvatskim društvima i kolektivima odnosno mjesto gdje se odvijala povijest Mostara jednog doba.

U prostorijama „Hrvoja" održavane su svečane proslave Đačkog dana, godišnje zabave Hrvatskog Radničkog Saveza, godišnje zabave dječijeg zabavišta sestara sv. Franje, svečane akademije u čast braće Radića, skupštine građana Hrvata Mostara, gimnastičarski nastupi svih razreda škole sestara Milosrdnica, a „Hrvoje" je čak bio i mjesto održavanja glavne skupštine Društva hercegovačkih sadilaca duhana. Ne treba ni napominjati da je HŠK Zrinjski svake godine u prostorijama „Hrvoja" organizirao zabave na koje su osim igrača i članova uprave redovito dolazili najugledniji građani Mostara i to ne samo hrvatske nacionalnosti. Stječe se dojam kako bi se Mostar trebao odužiti Hrvoju i na sličnom principu, na prikladnoj lokaciji napraviti sličan dom u kome bi stalno mjesto trebao imati i muzej HŠK Zrinjski, kako su to svojevremeno predlagali pojedini simpatizeri ovog športskog kluba.

Nino Rotim/HERCEGOVINA.info

09.01.2019 u 10:22