Bojan Bogdanović: Ovo ljeto je definitivno bilo najbolje razdoblje u karijeri

bojan
To je bio raspored Bojana Bogdanovića otkako se vratio iz Rija. U srijedu je već bio u avionu, koji ga je preko Londona vodio za New York.

Iako kamp Netsa službeno počinje 25. rujna, Bojan Bogdanović se posljednji priključio, svi tamo već treniraju. Rade individualno, haklaju "pet na pet" međusobno. Do 25. rujna kad će krenuti uigravati novu sezonu. Koja bi trebala biti vrlo posebna sezona Bojana Bogdanovića. Nakon što je Igre u Riju završio kao najbolji strijelac tog natjecanja. I vodio Hrvatsku prvo do Igara, a onda i do četvrtfinala istih. Bilo je to ljeto za pamćenje.

Sjeli smo na Trešnjevci, preko puta Bojanove zagrebačke adrese. A on je ovako sažeo dojmove iz Rija. Nakon što je proteklo gotovo tri tjedna.

Ljutnja je popustila

Kad sam ga posljednji puta vidio, pa i kad smo se čuli, bio je ljut, jako ljut zbog poraza od Srbije. Danas?

- Popustilo je malo, ali ostaje dojam da smo bili bliže nego ikad velikom uspjehu, medalji. Barem otkako sam ja u reprezentaciji. Stvorio se pozitivan ugođaj, prvenstveno između igrača i stručnog stožera, a onda i navijača, čiju smo podršku osjećali. Sada se sleglo razočaranje, manje je nego ranije jer dobivam dosta pozitivnih komentara...

Što govore obični ljudi koji su mu pristupali posljednjih dana? Mora da je osjećaj drukčiji nego lani, kad se nakon povratka iz Lillea zaključao u zagrebački stan i nije izlazio iz njega nekoliko dana...

- Ma, to je kod mene tako, uvijek ta reprezentativna ljeta emotivno proživljavam. Sad je doista bilo drukčije, kad god bih se negdje pojavio, dočekivala me pozitiva, puno podrške, gdje god bi me prepoznavali. Taj poraz od Srbije nas je pogodio, ali prvi puta se dogodilo da nas i nakon poraza u četvrtfinalu i u tako važnoj utakmici, ljudi dočekuju radosni s obzirom na ono što smo pružili. Tome se nisam nadao.

Ajmo ovako, prošla su tri tjedna od te utakmice protiv Srbije, što Hrvatskoj treba da slavi u tako važnoj utakmici?

- Treba nam čista glava, svatko od nas to treba riješiti sam sa sobom. Treba u takve utakmice ući mirno, bez nervoze, bez da razmišljamo o tome kako smo izgubili neka ranija četvrtfinala. Uza sve to treba nam i doza sreće. Kvalitetu imamo, to smo pokazali i na Igrama. Mirnoća i doza sreće, to nam treba.

Kako je Bojan Bogdanović doživio sebe na Igrama, ali i još ranije na kvalifikacijama u Torinu? Je li on bio u nekom fluidu, nekoj zoni, je li to bila njegova najbolja košarka karijere?

- Uz onih mjesec-dva kad je Joe Johnson otišao iz Netsa, ovo ljeto mi je bilo najbolje razdoblje igranja košarke. Dobio sam puno samopouzdanja, Aco mi je to dao kroz akcije i slobodu u napadu, a pripomogli su tu i suigrači, koji su dosta igrali za mene. Uz ta dva mjeseca u NBA krajem lanjske sezone, ovo ljeto je definitivno bilo najbolje razdoblje u karijeri.

Digli glas u svlačionici

U ovom ljetu se dogodilo još nešto. Bojan Bogdanović postao je vođa, ne samo u broju poena, jer tako je već neko vrijeme u reprezentaciji, nego onaj igrač koji skuplja ostale. Razgovarali smo i ranije o toj ulozi, Bojan se u nju nije gurao, a sada je ona izgledala toliko prirodno za njega. Što se dogodilo?

- Nekako se od početka dogodilo da smo se svi ovo ljeto zajedno pogodili. Imali smo problema s otkazima, nismo imali izbornika, nismo znali praktički do posljednjeg trenutka tko će nas voditi. I na pripreme smo došli nekako opušteno, nitko nam nije davao neke ozbiljnije šanse da ćemo doći do Rija, ali uspjeli smo u Torinu. E, sad, što se tiče vođe. Momčad se dosta izmijenila, došli su mlađi, ljudi koji nisu participirali duže u reprezentaciji. Mi stariji, mislim tu i na Simona i Roka, koji je tu duže od svih, shvatili smo da smo mi ti koji trebamo dignuti glas u svlačionici, napraviti sve da odemo do tih Igara. Tko zna kad će se opet pojaviti prilika. Za mene možda još da, ali za Simona i Ukića ne vjerujem.

No, daleko od toga da Bojan Bogdanović Krunu Simona i Roka Ukića više ne vidi u reprezentaciji.

- Vidim ih, naravno. Oni kvalitetom zaslužuju da budu s nama i na Eurobasketu sljedeće godine. Ukić je, po meni, odigrao možda i najbolji turnir, imao najbolje ljeto otkako sam ja s njim u reprezentaciji. A Simon je imao nekoliko vrhunskih utakmica, praktički nas je odveo u Rio kad je u torinskom finalu stavio onih šest trica. Ta dva igrača nam trebaju i ja ne sumnjam da će i dogodine, a možda i dulje, biti s nama.

Koliko je ova Hrvatska dobila samopouzdanja ovo ljeto i koliko je ona sada jača, mentalno jača, nego je to bila lani u ovo vrijeme?

Amerikanci nas cijene

- Dobila se mentalna snaga, ali po meni, treba nam još nešto veliko. Neki veliki rezultat, neka medalja da postanemo do kraja mentalno jaki, da ulazimo u sve utakmice s istom mišlju. Da smo dobri, da možemo igrati protiv svih. Mi smo i u Torinu i u Riju u svaku utakmicu ulazili iz podređenog položaja, kao autsajderi, tako da nam treba rezultat kako bi se taj mentalni sklop promijenio. I kod nas samih, ali i u tretmanu ljudi koji nas gledaju.

Kako tretira analize američkih medija koji Hrvatsku guraju u red onih reprezentacija s kojima biSAD mogao imati najviše problema za četiri godine na Igrama u Tokiju?

- Amerikancima nitko neće biti konkurent za zlato još dugi niz godina, kako stvari stoje. No, lijepo je vidjeti da Amerikanci, koji imaju sve skaute, sve imaju posloženo, koji imaju toliki uvid u sve svjetske talente našu zemlju predstavljaju kao onu koja im se može suprotstaviti. To je dokaz da naše mlade igrače, koji su ovo ljeto bili na draftu, cijene, da ih prate i da će oni kroz nekoliko godina nositi reprezentaciju. Uz nas nekoliko, koji ćemo, ako Bog da, još biti tu. I odigrati još koje Igre.

Jutarnji list