FOTO  Relikvije najmlađeg hrvatskog blaženika Miroslava Bulešića u Prisoju

Biskup porečko-pulski msgr. Dražen Kutleša, rodom iz župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Prisoju, darovao je svojoj rodnoj župi, točnije za grobljansku kapelicu Glavičice, relikvije blaženoga mučenika Miroslava Bulešića na štovanje.

Relikvije su ugrađene za javno štovanje na kapelici u groblju Glavičice. Ako bi netko, tko se bude molio, osjetio milost ili ozdravljenje po zagovoru bl. mučenika Miroslava Bulešića neka javi župnom uredu Prisoje ili Porečko-pulskoj biskupiji.

Ovih dana su završeni građevinski radovi na kapeli te su relikvije postavljene na javno štovanje. Hvala roditeljima našega biskupa koji su financirali ugradnju relikvija u kapelicu, piše tomislavcity.

Miroslav Bulešić rodio se 13. svibnja 1920. u istarskom selu Čabrunići, župe Svetvinčenat, od roditelja Miha i Lucije rođ. Butković. Kršten je 23. svibnja u župnoj crkvi u Juršićima. Prve je molitve i prve istine katoličke vjere mali Miroslav naučio iz molitvenika “Oče budi volja tvoja”, knjige koju je za duhovne potrebe hrvatskih vjernika u Istri u 19. stoljeću sastavio biskup Juraj Dobrila. Osnovnu školu polazio je u Juršićima, gdje mu vjeroučiteljem bijaše revni i vrijedni svećenik Ivan Pavić. U desetoj godini života Bulešić se opredjeljuje za sjemenišno školovanje. Budući da je godinu dana bio u pripravnici “Alojzjevišče” u Gorici, Miroslav Bulešić ulazi u sjemenište u Kopru za školsku godinu 1931./32. U koparskom sjemeništu boravi do 1939. godine, kada je, završivši pet razred gimnazije i tri razreda liceja, položio ispit zrelosti, veliku maturu. Nakon položene mature u koparskom sjemeništu, a na preporuku svećenika Ivana Pavića (“Radi se o odličnom mladiću, intelektualnom, otvorenom, pobožnom i dobrom”) njegov ga porečki i pulski biskup upućuje na jesen 1939. na studij u Rim.

Studij u Rimu

U Vječnom gradu bogoslov Bulešić boravio je od jeseni 1939. do ljeta 1943. godine. Prve godine studija boravio je u Francuskom zavodu, a naredne tri godine u sjemeništu Lombardo. Studirao je na Papinskom sveučilištu Gregorijani filozofiju i teologiju. Za uzdržavanje Bulešića u Rimu zauzeo se i tadašnji zagrebački nadbiskup, kasnije kardinal, bl. Alojzije Stepinac, o čemu svjedoči pismo o. Sakača iz siječnja 1940. godine. U Rimu, središtu kršćanstva i gradu tolikih prvokršćanskih mučenika, Bulešić je sazrio duhovno i intelektualno. Na blagdan Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije 1942. godine, u bazilici sv. Petra osobno je sudjelovao kod Papine posvete svijeta Bezgrješnom Srcu Marijinu. U rano proljeće 1943. godine, na poziv svog biskupa, bogoslov Bulešić vratio se u Istru da primi svećeničko ređenje.

Ređenje i Mlada misa

Miroslav Bulešić za svećenika je zaređen 11. travnja 1943. godine u župnoj crkvi u Svetvinčentu. O tom je događaju u dnevniku zapisao: “Moja majka, otac i braća su plakali, a i mogli su: sin im je umro, sam je prestajao biti njihova svojina i počimao biti stvar Božja”. Dva tjedan potom u rodnoj je župi slavio svoju Mladu misu. Kao svoje mladomisničko geslo uzeo je zazive iz molitve Oče naš: “Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja Tvoja!”