Vinko Puljić - Iz opkoljenog Sarajeva do treće konklave kao najstariji kardinal
Hrvatski kardinal iz BiH Vinko Puljić najstariji je među kardinalima biračima koji su stigli u Vatikan kako bi sudjelovali u konklavi i izboru novog poglavara Katoličke crkve. U razgovoru za španjolski katolički magazin Alpha y Omega, Puljić je govorio o sudjelovanju na prethodnim konklavama, ali i o životu u ratnom Sarajevu.
Prije dvije godine, kardinal Puljić izjavio je za Alpha y Omega kako smatra “milosti” to što je sudjelovao na dvjema konklavama (2005. i 2013). To su trenuci kada, kako kaže, “raspravljamo o stanju Crkve i o onome što očekujemo od novog Pape”.
Možda upravo zato, iako je isprva objavljeno da neće sudjelovati u trećem izboru Pape, na kraju se ipak odlučio putovati u Rim u 79. godini – unatoč bolesti, piše ovaj medij.
Za taj trenutak, kako je tada rekao, “nemam što tražiti u odlučivanju o tome za koga glasovati”.
“Crkva je djelo Duha Svetoga. Moja uloga je da se molim Duhu Svetome, budem poslušan Božjoj riječi i djelojem u tom duhu”, rekao je Puljić.
Puljić, koji je sada najstariji kardinal s pravom glasa, nekoć je bio i najmlađi. Imao je samo 49 godina kada ga je sveti Ivan Pavao II. imenovao kardinalom 1994. godine.
“Kada nije mogao doći u Sarajevo, odlučio je mene imenovati kardinalom kako bih se još snažnije borio za čovjeka, prava i mir – u njegovo ime i ime Crkve”, ispričao je.
Zabrana odlaska na misu
Njegov je život imao mnogo sličnosti s onim poljskog Pape i mnogih vjernika i svećenika koji su živjeli pod komunizmom. Već kao dijete “u školi nam je bilo zabranjeno ići na polnoćku. Ipak smo otišli”. Kada je ravnatelj tražio da se jave oni koji su išli, gotovo svi – i pravoslavci i muslimani – također su ustali “iz solidarnosti”, prisjeća se Puljić. Ulaskom u sjemenište izgubio je pravo na zdravstvenu zaštitu.
Godine 1990., u 45. godini, papa Wojtyła “gotovo me prisilio da prihvatim imenovanje” za nadbiskupa Vrhbosne (dijeceze koja i dalje nosi naziv iz vremena prije osmanske okupacije). “Rekao mi je da lokalnoj Crkvi treba ‘glava’ jer prolazi kroz težak period”, naglašava.
Puljić je s velikim entuzijazmom prionuo na posao. “Napravio sam brojne planove” kako bi se formirle sve potrebne strukture za život Crkve. Nažalost, planove mu je srušio rat u Jugoslaviji. Iako je bilo znakova, “naivno sam se nadao da rata neće biti”.
Bez struje i vode
Trideset godina kasnije, kardinal priznaje da su “rane još svježe”. To su bile godine kada se “živjelo bez svjetla, vode, grijanja i hrane, ali najteže je bilo stalno stanje nesigurnosti”.
Priznao je da je u jednom trenutku bio “opasno blizu psihičkog sloma” – jedne majske noći 1992., dok su “eksplozije odjekivale svake sekunde”, a “više bombi palo je i u dvorište” njegove rezidencije. Spasilo ih je to što su pronašli svijeću i počeli moliti krunicu ispred slike Djevice Marije.
Nakon tih trenutaka, trudio se “ohrabrivati svećenike i redovnike da šire nadu” i “ne dopuste da ih obuzme mržnja”.
“Unatoč smrtonosnoj opasnosti, zajedno sa svojim tajnikom kriomice sam napuštao Sarajevo kako bih na terenu podržao svećenike i vjernike”, dodao je.
Desetkovano stado
Prije rata broj katolika u Bosni i Hercegovini iznosio je oko 520.000, a danas ih je svega oko 150.000. “Mnogi su protjerani, dio je ubijen. Oko 1.000 crkvenih objekata je srušeno”, pojašnjava Puljić.
Cijeli svoj biskupski mandat proveo je u Vrhbosni. Desetljećima je radio na obnovi i pomirenju među religijskim zajednicama. Posebno se pamti njegov bratski zagrljaj s patrijarhom Irinejem 2012., piše isti izvor.
I posjet Pape Franje 2015. godine.
“Taj dan je bio toliko lijep da mi je jedan musliman rekao kako nikada nije imao ljepši dan u životu”, kaže Puljić. Kardinal se povukao u siječnju 2022., nekoliko mjeseci prije nego što je Bosna i Hercegovina postala kandidat za članstvo u Europskoj uniji.