FOTO/VIDEO  Vidjelica Vicka: Događanja u Međugorju promijenit će svijet !!!

Vidjelica Vicka
Vidjelica Vicka
Draga Gospe, mi te pitamo u ime drugih, željeli bi znati..." Ona nam je odgovorila: "Zar sam vam dosadila?" To me se tako duboko i snažno dojmilo da sam odlučila nikada više ne ponoviti takvo pitanje, iako znam da ljudi, postavljajući ga, nisu imali nikakve loše namjere. Kako mi Gospa može dosaditi. Nije Gospa taj odgovor dala samo nama. Shvatila sam da je to odgovor cijelom svijetu. Zato je u toj poruci Gospa kazala: "Dokle god Svevišnji dopusti, dotle ću biti." Također je rekla i to: "Ja sam samo posrednica milosti, koliko mi Svevišnji daruje, toliko i ja darujem vama."Mi molimo Gospu, Gospa moli svoga sina, ona je posrednica između nas i Isusa.

Bog nas ne moli zbog sebe, nego on moli nas, a nema više načina kako bi nam se približio. Šalje nam svoju Majku, svoju prisutnost, sve nam daje. Cijelo je Nebo tu, a mi smo toliko slijepi, gluhi, nijemi da ništa ne razumijemo. Bog nas jednostavno voli i nada se da bi nas tom svojom silnom ljubavlju mogao barem malo pokrenuti. A čovjek se nakratko preda Bogu, pa zatim ponovno vrati svojim potrebama i nastavlja s molitvom kad sam odluči. A Gospa nam baš naprotiv poručuje da svaki dan, korak po korak, trebamo ići prema Bogu, i to tako da ne stavljamo svoje želje i svoje nakane u prvi plan. Gospa kaže: "Vi molite za ostvarenje mojih i Božjih planova, a ono što vama treba, mi znamo najbolje kad će vam se dati. Za to ne trebate previše moliti, nego molite za ostvarenje mojih i Božjih planova, a vama će se uzvratiti kad bude pravi trenutak."

Tko god traži i želi odgovor, on će ga i dobiti. Ako imamo otvoreno srce i želimo nešto učiniti, tada se ne treba bojati. A najveći problem i jest srce. Možemo shvatiti Gospinu poruku pameću i sposobnostima uma, znalački izvesti cijelu filozofsku raspravu, ali ako svaku riječ ne stavimo sebi u srce, nema od toga nikakve koristi. Isus i Gospa nikome neće reći da nešto mora, nego nam uvijek daju priliku za novi početak. U svakom slučaju pozivam vas da osjetite pravu ljubav, a prava ljubav jedino se može naći u Isusu i u Gospi. Sve je drugo prolazno.

Svatko od nas dio je svijeta. I kada kažemo da nas je svijet oštetio, nije točno, oštetili smo sami sebe. Potrebno je shvatiti da je svatko od nas jedinka svijeta. Zato, kada bismo se svi pokrenuli, kada bismo činili dobro za svijet, svijet bi cvjetao.

Gospa traži da se u obiteljima obnovi molitva krunice, ali najviše što traži jest zajedništvo: da svi u obitelji nađemo vremena jedni za druge. Ako čovjek čini nešto iskreno, želi slijediti ono što Gospa traži, tada će i ona malo-pomalo, djelima, odgovarati obiteljima. No najvažnije što nam Gospa govori jest da bez molitve nema budućnosti. U našim životima molitva treba biti na prvom mjestu. Ako počnemo moliti u svojim obiteljima, bit će i razgovora, i smijeha, i svakog dobra i sve će to biti u skladu s Božjom voljom. Ako pak čovjek ne moli, nema vremena ni za sebe ni za obitelj, nastaje razdor u obitelji. Ako se svaki dan prije posla pomolimo, ako dan započnemo na koljenima, bilo to dvije ili pet minuta, pa kažemo, Bože, hvala ti za ovaj novi dan i mene u njemu, dobro sam i evo me, u službi sam tebi, time smo učinili potrebno. Taj dan i sebe u njemu predali smo Božjoj volji. Uvečer okupimo svoju obitelj, zahvalimo Bogu na tom daru što smo dobro, što je obitelj dobro, predajmo mu sve u ruke i pođimo na počinak, jer sutra je novi dan koji ponovno moramo započeti zahvaljivanjem i molitvom.

Ovo su vremena velike milosti, a ja smatram dokle god je ona među nama, da je to velika, neprocjenjiva milost. I dana je svakome podjednako. I nema razlike, jer nije riječ o milosti samo za tebe ili za mene, nego je ta milost pružena svakome, dana je svakome i samo je do nas kako ćemo joj se odazvati, kako ćemo je primiti.

Govori se i to da Gospa uvijek ponavlja isto, da su njezine poruke iste, da uvijek traži isto. Ali kako bi Majka drugačije tražila kad je toliko onih na koje se odnosi ona izreka da im kroz jedno uho ide unutra, kroz drugo van, a u srcu im ne ostaje ništa. Ona se trudi svim silama, najjednostavnijim načinima, najjednostavnijom prisutnošću, a mi je ne shvaćamo i uvijek iznova pitamo za nešto novo. Nitko ne pita što nam je dala do sada.

Kad prihvatimo i počnemo živjeti Gospine poruke, vidjet ćemo da niti jedna riječ nije ista.

Tek kada počnemo živjeti Gospine poruke, vidjet ćemo važnost svake riječi.

glasbrotnja.net