PROPOVIJEDI B 9. nedjelja kroz godinu

Stani u sredinu
Kod svake propovijedi trebali bi se ljudi moći makar jednom nasmijati; to je bio važan prepoznatljiv znak jedne dobre propovijedi moje subraće kod njihovih zalaganja pri misioniranju naroda. Budući da je danas karnevalska nedjelja, htio bih vas pokušati nasmijati s jednom malom anegdotom - ako vam nije smijeh zastao zbog unutarnjeg i vanjsko-političkog razvitka u Austriji.
U dječjoj misiji dopustio je svećenik malenima da sami sastavljaju molitve. «Za koga ćeš ti moliti?» «Za moje roditelje.» «A što ćeš moliti za njih?» «Da ostanu zdravi.» Tada kod drugoga djeteta: «Za koga ćeš ti moliti?» «Za djeda i baku.» «A što treba Bog za njih činiti?» «Da ostanu zdravi». Tako to ide dalje. Na kraju hoće jedno dijete moliti za pokojne. «Što moliš za njih?» «Da ostanu zdravi.»

Smijeh i humor ne smije također nedostajati kršćanima i kršćankama
Nama nije objavljeno da je Isus pričao anegdote i viceve. Tada nije bilo izričitog oblika karnevala kao što je to kod nas. U Bibliji se nalazi 20 mjesta sa sadržajem za smijanje. Ja sam uvjeren da Isus nije samo plakao i tugovao, već se mogao i smijati. Humor, smijeh, moći se veseliti... to pripada našem osjećajnom životu, našem svakodnevnom životu. Mi znamo da čovjeku ne ide dobro koji nema više čemu da se smije.
U hramskom gradu Kyoto u Japanu okupljaju se za vrijeme velikog posta budisti, jednom ili dva puta u hramu, kako bi pričali viceve. To je važan dio za vrijeme strogog posta.
Kada se u društvu, politici ili crkvi pojavi ponovno problem ili skandal, tada se ne čeka dugo i na viceve. To je kao reakcija na zategnutu situaciju koja se treba smiriti.

Subota je sjećanje na oslobođenje iz ropstva
Značenje subote objašnjava nam danas čitanje iz Staroga zavjeta. Sedmi dan u nedjelji treba se posvetiti Bogu. To nalazi svoj izražaj u zabrani svakog ropskog posla; za vjerne Židove i također za cijelu poslugu, robove, strance i za životinje. Zapovijed subote ima duboki smisao u tome, što se izraelski narod kroz životni ritam 7-tjedne nedjelje, sjeća oslobođenja od ropskog posla. «Sjeti se, kada si u Egiptu bio rob, Gospodin te je, tvoj Bog, jakom rukom i visoko uzdignutom mišicom od tamo izbavio.»
Subota i s njom razvijene zapovijedi i zabrane, dostigle su u židovstvu jaku srazmjeru, da, konačno prekomjernost. Jedna prezategnuta situacija.

Subota je tu za ljude
Isus analizira ovu zapovijed točno i spoznaje, da se u mnogome ne radi o zapovijedi, nego o njenom držanju. Najvažnija zapovijed je bila na najboljem putu, da se uništi kroz malodušna tumačenja. Na primjeru o traženju hrane se to potvrđuje.To je spominjanje na prastari smisao zapovijedi i kao dar ljudima.
Ovo spominjanje je ugrađeno u slikovite događaje Isusa s učenicima i konfrontaciju s farizejima. Na primjeru Davida s blagoslovljenim kruhovima i ozdravljanje čovjeka s osušenom rukom, Isus samo ne kritizira, već ukazuje na duboko značenje subote. Kratka formula glasi: subota je tu za čovjeka, ne čovjek za subotu. Inače bi čovjek bio rob subote i time rob Boga.

Ustani i stani u sredinu
Isus stavlja ljude u sredinu, a ne zapovijedi. Prije nego što je izliječio čovjeka s osušenom rukom, stavlja ga u sredinu i time mu daje značajno mjesto. Niti jedan čovjek, bolesnik, stranac, izgnanik... , ne smije stajati na rubu ili vani. Njegovo dostojanstvo ne dolazi kroz njegove djelatnosti, uspjeh, porijeklo ili njegovu vrijednost korištenja, već na osnovu njegovog jedinstvenog dostojanstva, ljudskog dostojanstva. Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku, na svoju sliku stvori ga. Kao čovjeka i ženu stvori ih. O tome dostojanstvu se radi danas u našem industrijskom i globaliziranom svijetu, ali također i u zemljama u razvoju. U nastojanju crkve i -Bogu hvala- također u političkim grupama za spašavanje nedjelje kao blagdana, kao dana čovjeka, dana obitelji, dana uskrsnuća, radi se o dostojanstvu čovjeka i time također o ljudsko-dostojnoj budućnosti.
Ako nije čovjek središte, već mašina, kapital, dobitak... , tada nema čovjek više čemu se smijati. Tamo gdje se čovjek više ne može smijati, tamo je njegovo dostojanstvo unakaženo.
Možda nam karnevalska kretanja mogu biti poticaj, da ne dozvolimo oduzeti sebi i svojim bližnjima smijeh, humor, radost, a time i ljudsko dostojanstvo.
P. Josef Kampleitner (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)