PROPOVIJEDI B 4. Uskrsna nedjelja

Dobar pastir
... ima oči koje dobro vide

sve, što se ne vidi ni na jednoj slici
Ti imaš situacije u kojima ti nerado gledaš Bogu u oči.
U svakom tom trenutku je On kod tebe. Naš osnivač reda sv. Alfons tvrdi, da je Bog čak i u času grijeha kod tebe.

sve, što se ne može pročitati u nijednom dnevniku
Koliko je bilo događaja i susreta u tvom životu, koji nisu bili nikom od važnosti, ali za tebe su bili životno-potrebni.

sve, što ti pretrpiš
O mnogim događajima ne želiš nikome pričati, a ipak su oni za tebe životno-odlučujući.

sve, što ti je palo na glavu
Ovu listu od gore možeš nastaviti s pogledom na tvoju životnu situaciju.

Dobar pastir
... ima uši koje dobro čuju
- kada ti u tišini plačeš
- kada naričeš s neizgovorenim riječima
- kada kličeš u sretnim doživljajima
- kada vičeš od straha
- kada si nijem od bola

... ima jedno srce koje razumije
također kada si sam sa sobom nezadovoljan
također kada ne razumiješ svijet
također kada se prepireš s Bogom

... i on ne isključuje
za njega je svaki posvećen.

Ja sam dobar pastir
kada se ugledam na Isusa
kada vidim
kada čujem
i razumijem
i ne isključujem
P. Ferri Schermann (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)

PROPOVIJEDI B
4.Uskrsna nedjelja
Christoph Uttenreuther

Ne glupe ovce!
Danas bih htio ispričati jednu dužu priču. Ona potiče pitanja i razmišljanja za usporedbu o dobrom pastiru. To su djelomično moja vlastita pitanja i misli. Djelomično su pitanja i misli od ljudi koje poznajem. Možda su i vaša. Priča nam treba pomoći da nas Evanđelje ponovno oslovi.

Marijana S. i dobar pastir
Kada je gospođa W. bila mala i nazivala se Marijana S., voljela je rado priču o dobrom pastiru. Dobar pastir: to je bila lijepa slika o Isusu, - ona je je poznavala iz dječjeg vrtića. Ona se mogla moliti ovom Isusu, kada ju je bilo strah. Ona je našla za dobro, kako je on vodio ovce pravim putem i skupljao ih u zajednicu. Bilo je važno naučiti kako se ide kroz život. I važno je bilo da je netko djecu naučio: «Mi trebamo imati pažnju jedni prema drugima, niti jedan se ne smije izgubiti.» Dobar pastir, odgojiteljica dječjeg vrtića, roditelji, župnik - sve je bilo u najboljem redu i Marijana se dobro osjećala.

Kasnije, kada je gospođa S., bila veća, promijenio se njezin odnos prema dobrom pastiru. Kada su ove riječi bile čitane: «Moje ovce slušaju moj glas i slijede me», mislila je pri tome za sebe: «Ja nisam glupa ovca! Ja si ne dozvoljavam sve propisivati. Što je za mene dobro, a što nije, mogu ja sama odlučiti. Ja hoću ići sama svojim putem.» I ona se uzrujala kada su joj drugi htjeli kazati, što je za nju ispravno i kada su joj propisivali put - ne samo u crkvi, ali tu naročito. Također istog pastira više nije smatrala simpatičnim. «Ja dajem svoj život za svoje ovce» - to ju je podsjećalo na to, kada su se njeni roditelji tužili: «Mi činimo sve za tebe! Mi se mučimo za tebe. Hoćemo sve najbolje za tebe. A ti nam nisi zahvalna.» I ona je nalazila za posve podlo, kada su joj htjeli ovim načiniti lošu savjest.

Marijana S. i ideologije
Pri studiju, udaljavala se Marijana S. od vjere svoga djetinjstva sve više i više. Sada je mogla izraziti svoje kritične misli intelektualno: ona više nije govorila o vjeri, već o katoličkoj ideologiji. I s riječju «ideologija» već je izrekla presudu. Iz povijesti poznavala je mnoge primjere kako su opasne ideologije i kako je sudbonosna slijepa poslušnost: kad god su se ovce dale bezuvjetno voditi - počevši od križarskih ratova do Hitlera i Staljina - nisu one došle do saftne paše, već su završile jadno u rupi.

Marijana S. i syndrom pomagača
Čitala je također i o syndromu pomagača. I otkrila ovu vrstu groznice kod mnogih bližnjih. Ako je netko mislio da je za nešto odgovoran, shvatila ga je brzo kao bespomoćnog pomagača koji je imao nužnu potrebu da bude korišten. On se nije mogao akceptirati onako kakav jest. Stoga je stajao pod pritiskom, da bude uvijek za druge tu. S njegovom brižnošću mogao je je upravo ugušiti. I on si nije priznavao da je svoju zaštitnicu gnjavio i njome vladao. Marijana S. sumnjala je, da kršćanska ljubav prema bližnjima, temeljno, nije bila ništa drugo, nego taj syndrom pomagača. Naročito pastiri u crkvi su trpili, po njenom mišljenju, od toga. Da li ne bi bilo bolje da se svatko brine sam za svoje dobro i sreću? Kritično, samouvjereno i strasno živjeti, bio je njen ideal - a taj ideal nije imao mnogo zajedničkog sa slikom dobrog pastira iz dječjih dana.

Meso ili vuna
Nekoliko godina kasnije pronašla je Marijana S., kao gospođa W., svoje mjesto u životu. Sada je mislila o sebi, o svojim željenim i dostignutim ciljevima. K tome su se prikradala opet druga pitanja i sumnje: «Da li sam ja zaista činila ono što sam htjela? Ili sam se ja dala tjerati od očekivanja moje okolice?» Na mjesto roditelja i crkve došli su drugi: družina i kolege. Njen optimizam i njena nada u samooblikovanje života bili su sve više potiskivani od bolnog uvida: «Mi smo stalno manipulirani! Stručnjaci za reklame nagovaraju nas što sve mi trebamo i što je moderno. Političarima se uopće ne može vjerovati.» Kada je nešto pročitala u novinama o štetnim tvarima u namirnicama, pitala se: «Što oni još neće s nama učiniti, a da mi to ne primijetimo?» Postoje dvije vrste pastira, jedni hoće meso, a drugi vunu. Niti jedni se ne brinu za ovce. Ova izreka obilježava, što je mislila o odgovornima u privredi i politici. To bi se moglo još reći s riječima iz našeg Evanđelja: «Oni su kradljvci, a kradljivac dolazi samo da kolje i da upropasti.»

Anonimnost
U privatnom životu nije imala povjerenja i doživjela je slično razočaranje. U novom dijelu grada živjela je anonimno. Nedavno je pokraj (u susjedstvu), umrla jedna stara žena, a nitko nije to primijetio. Tek kada je poštanski sandučić bio prepun novina, netko je obavijestio policiju. «Kakav je to svijet?» mislila je, «mi smo spojeni sa cijelim svijetom i možemo sa svima komunicirati, a prolazimo pokraj našega bližnjega. Svatko ima sve, stoga nitko nikoga ne treba, te se pogled za druge izgubio.»
I kada je vidjela učitelje svoje djece, ustanovila je, ne baš pretjeranu brigu pastira. Imala je utisak da su poneki vidjeli odgoj jedino kao posao. U pogledu na svoju djecu, došla su joj sjećanja iz svog vlastitog djetinjstva. Sada su se javili. Ali i tada kad je mislila na svoju budućnost, na starenje, na umiranje, tada je čeznula za onim bliskim što je tada imala: «Ja sam vezana u veći smisao, postoji netko, koji - kao dobar pastir - drži ruku na mom životu i vodi ga k cilju.»
Da, iza ponekih gorkih izražaja protiv crkve i vjere, skrivala se pola-priznavajuća čežnja za neprekinutom vjerom njenog djetinjstva i bol za izgubljenim, za koje je drugima pripisivala krivnju.

Lovac štakora
Tako je bila ta priča, taj životni tok. Mislim da ovakvih priča ima stvarno. I mislim: sva pitanja koja si je gospođa S. postavila su ozbiljna i imaju svoje opravdanje. Ne isključuje se da mnogo ljubavi i pažnje može štetiti. Ali postoji i opasnost od sve hladnijeg i anonimnog društva egoista. Treba uzeti ozbiljno, kada mladi imaju strah da će biti iskorišteni od ideologija. Razumljivo je da su skeptični prema vjeri i imaju predrasude da se upuste u ponudu toga osmišljenja. Ali pored svega toga potrebujemo mi posrednika za smisao i orijentaciju, kako ne bi došli u opasnost da bez vrijednosti i oslonca promašimo naš život. Ozbiljno uzeti treba i opasnost, da mi kada nemamo orijentacije, bilo kad padamo u mrežu prvom boljem lovcu štakora.

Ne budite glupe ovce
Isus kaže danas u Evanđelju: «Ja sam dobar pastir i moje mene poznaju. Stoga ne slijedite ni jednog drugog.» On od nas time zahtijeva: «Ne budite glupe ovce, koje trče za bilo kim, već razmislite točno koga slušate.» To što ja želim stoga jest, da ljudi kao gospođa W. ne ostaju stajati sa svojom vjerom u dječjim cipelama, već da pokušaju Isusovu blagovijest Biblije bolje upoznati i razumjeti. Ja sam siguran: kada mi Isusa bolje upoznamo, vidjet ćemo, da nije ideolog i da se iz njegove obavijesti i njegovog primjera ne daje osnovati nikakva ideologija. Njegovo je srce za to previše veliko. Ja sam siguran, da nam vjera ne uskraćuje vlastito razmišljanje, već kod samostalnog razmišljanja pruža nužnu orijentaciju.
Isus kaže: «Ja sam dobar pastir.» U načinu, kakav je on pastir, nije niti jedan čovjek takav - također nije ni u crkvi. Ja želim da ljudi, kao gospođa W., upoznaju crkvu u kojoj se mnogi oslanjaju na Isusa i zajednički traže pravi put - u jednoj zajednici u kojoj imaju i oni potrebne zadaće pastira koje sukršćani slušaju i oslanjaju se na Isusov primjer i Isusovu obavijest, po tom se mjere i daju kritizirati. - u kojoj se svi po njegovu primjeru međusobno brinu (jedni za druge) i preuzimaju odgovornost, ali istodobno su bezbrižni i stoga se ne ljube tyranski, jer se osjećaju zaštićeni brigom pastira. Amen.
Christoph Uttenreuther (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)