PROPOVIJEDI B 20. Nedjelja kroz godinu

PROPOVIJEDI B 20. Nedjelja kroz godinu
Od čega mi zapravo živimo?
Crni kruh, raženi kruh, dvopek, sezamni kruh, puno-sjemeni kruh, bijeli kruh, kruh iz vanjske peći, lepinja, kruh od vrhova pšenice i zemičke. Ne samo kod kruha imamo mi nebrojene vrste na izbor, već i na osobnom području nudi nam se sve što mi potrebujemo bezuvjetno za život.

Ali od čega mi zapravo živimo?
Što je od te prevelike ponude zaista korisno za nas? Na području životno-prehrambenih sredstava postoje nebrojeni propisi i kontrole, a i pored toga se događa još dosta toga. Ali što je s duhovnom hranom?
Upravo stoga, što mi našu potrebu za smislom, srećom, zadovoljstvom, slobodom i ispunjenjem često ne možemo priznati, glumi nam reklama često jednu perfektnu idilu, koja ne ostavlja niti jednu želju otvorenu. Čovjek je umanjen na jedno biće koje će s prvom cigaretom, optimalnim sredstvom za pranje, najboljim jogurtom, najmodernijom odjećom i pravim automobilom, dostići svoj sretni životni cilj.
I tada, sjedimo mi u pravom automobilu, s najmodernijom, najčistijom odjećom i pušimo našu cigaretu - i najkasnije tada se probudimo: ispunjenje se još uvijek nije ostvarilo.

Od čega mi zaista živimo?
Odnosi, moglo bi se reći, sretno partnerstvo, lijepo odgojena djeca i veliki krug prijatelja. Bez ljudi kojima možemo vjerovati, ne može živjeti niti jedan odnos.
Iz sretnog odnosa možemo mi crpiti snagu i smisao. Tamo gdje se osjećamo kod kuće, dobivamo sigurnost, kako bi mogli izdržati i teške (životne) situacije.

Odnosi - kruh za našu dušu
Smisao, snaga, sigurnost, povjerenje, samosvijest, sposobnost za zajedništvo, odgovornost, jesu samo neki elemeniti životnog sredstva «odnosa». Što će se dogoditi ako ovdje nešto pođe na krivo, poznajemo mi iz novina i iz naše okolice, možda i iz našeg vlastitiog iskustva. Tamo gdje se prekinu životna zajedništva, umiru ljubljeni ljudi, prijateljstva se raziđu, tada oni odnosi koji pripadaju našoj uobičajenoj svakodnevnici, doslovno kao «kruh svakidašnji», postaju najednom dragocjenostima i mi osjećamo kako jako mi druge ljude potrebujemo.

Što imaju zajedničko ove škrinje odnosa s današnjim Evanđeljem?
Tu je jedan koji se zauzima za ljude s kožom i kosom, s tijelom i krvlju. Neshvatljivo za one koji stoje vani. Već ljudska ljubav nije uračunjljiva, a tek ljubav Boga nije razjašnjiva, nije shvatljiva, ali ima jedno neizmjerno djelovanje. Jer, iako ljubav nije vidljiva, nije shvatljiva, ostaje ljubav koju si dvoje ljudi mogu pokloniti, roditelji koji ju mogu svojoj djeci darovati, ne samo jedan simbol, već postaje životno-darivajuća stvarnost.

Isto tako je stvarna ljubav s kojom se Isus Krist u kruhu poklanja ljudima. Nerazumljivo, čak i spoticajno za ljude koji nisu doživjeli ovu ljubav ili se ne mogu ili neće u tu ljubav upustiti
Tek kada sam spremna prihvatiti ovu ponudu Boga i kada se upustim u eksperiment vjerovanja, počet ću razumijevati, kakvo je značenje kruha života.
Priznajem, to je rizik, upustiti se u vjerovanje, jer tu postoji zaista nešto. Tada se može dogoditi da se promijeni život, jer to nose odnosi sa sobom. Ali odnos je životno-sredstvo za nas ljude.

Regina Wagner (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)