PROPOVIJEDI B 2. Nedjelja Došašća

Nova apokalipsa
2000. godina baca svoje sjene unaprijed. Mnogi naši suvremenici vide dnevne događaje unaprijed. Prijelaz iz drugoga u treće tisućljeće pokreće, svjesno ili nesvjesno, duševno stanje. Čovjek napušta 20 stoljeće i osjeća u svojoj nutrini da su se njegovi životni prostori odlučujuće i duboko promijenili. Socijalne veze su pogođene tim procesom promjene. Koliki ljudi žive danas sami? Stare i mnogostruko pozitine predodžbe, vrijednosti i oblici ponašanja, stavljaju se u pitanje. Jedan novi nezamislivi val tehničke revolucije dolazi na nas; kada mislimo samo na uspostavljanje planetarnih veza ili manipulacija gena. Čovjek se osjeća. privatno kao i u društvu, vrlo ograničen i slomljiv. Duševna napetost nije više dorasla zahtijevima našega vremena. Koliko duševno opterećenih ljudi ovih dana Došašća kucaju na vrata samostana i svećeničkih ureda.
Strah i nada
Tako nastaju mnoge nesigurnosti i strah od budućnosti. Što će sve doći na nas? Hoćemo li mi biti dorasli ovoj budućnosti? Budući da se u stalnoj zbrci i nesigurnosti ne može živjeti, traži se jedan čvrsti oslonac. Jedni se uzdaju kao i prije, u moć učinjenog i planiranog. Drugi idu kod vračara i astrologa i posežu za esoterskom literaturom, koja niče kao gljive iz tla. Od "new age" vremena vodenjaka očekuje se sreća; to su nemoguće apokaliptičke situacije koje se ovdje objavljuju - signali jednog posve drugačijeg razdoblja, znakovi nove vremenske prekretnice.
Iza svih tih fenomena skriva se jedna duboka čežnja za sretnom budućnošću, za životom u zdravlju i izobilju. Čovječanstvo na pragu trećeg tisućljeća je, tako bi se moglo reći, obilježeno jednim adventskim, očekujućem držanjem. Dvojeći i strahujući, ali puno čežnje i nadanja. Mi živimo u jednom velikom svjetsko-povijesnom Došašću.
Svjetsko-povijesno Došašće: Bog dolazi
U vrijeme Došašća 1996 mislimo na povijesno Došašće, na razdoblje vremena i samim tim na pitanje: Može li Bog i u takvoj budućnosti prispjeti? Gdje mu je sada mjesto? Odgovor na ovo pitanje odgodimo, kako bi mogli pogled svrnuti na dvije velike osobe liturgije Došašća, na Ivana Krstitelja i Mariju.
Prorok, krstitelj i predhodnik
Ivan Krstitelj istupa u pustinji po tradiciji Ilije i starih proroka. On poziva ljude na obraćenje, krsti one, koji tom svom unutarnjem stavu hoće dati vanjsko obilježje, pranja vodom i upozorava na dolazak Mesije koji će krstiti Duhom svetim. On okuplja pristaše oko sebe, ima kontakt s Qumran-ljudima, izaziva vladara kada kritizira njegovu ponovnu ženidbu s njegovom šogoricom. To ga vodi u zatvor i stoji ga konačno glave, koja kruži kao trofeja na jednoj zabavi. Evanđelje po Luki vidi u njemu bratića Isusova, sva četiri Evanđelja kao Isusovog preteču. Na drugu i treću nedjelju Došašća kruži liturgija oko Ivana.
Djevica i Mesijina majka (Judino pleme)
U četvrtoj nedjelji i na današnji blagdan stoji Marija u središtu. Mi čitamo danas Evanđelje o njenom pozivu. Djevojka iz Nazareta biva posve novi početak u povijesti čovječanstva, lijepo ispleten u povijesnom savezu božjeg naroda, ali škrinja saveza, nositeljica prisutnosti Boga na novi način, osjenjena kreativnom snagom Boga (Duha svetoga). Ona se svojim "DA, neka mi bude", suprostavila zlu i rekla "NE" zlomu.
Jutarnja rumen i svjetlo svijeta
U svojoj encyklici piše papa Ivan-Pavao II: "Mi se obraćamo u ovom vremenskom razdoblju na poseban način na one koji su u noći adventskog iščekivanja, kada je počela svjetliti istinita "Jutanja zvijezda".Poznato je da je ta zvijezda s jutarnjim rumenilom preteča sunčevog izlaska. Tako je i Marija istupila naprijed dolasku Mesije, izlasku "Sunca pravednosti" u povijesti ljudskoga roda."
Znak žene: Bog dolazi u krilu žene
Znak žene jest najglavniji znak vremena na kojeg nas papa u svojoj encykilci upozorava i na čega i mi trebamo paziti i odgovoriti. Ovaj znak ukazuje na Mariju. Ona je znak nade za cijelu Crkvu na njenom hodočašću. Nadamo se da je Marija svom Sinu pripravila jedno životno mjesto u srcima ljudi. Tada je izbavitelj u njenom krilu postao živ. Tako može Došašće našega vremena postati velika prilika za obnavljanje svijeta u Isusu Kristu.
Bog dolazi k nama: tu otpada propast svijeta
Bog želi također u ovom svjetskom povijesnom razdoblju doći... Ali tko će mu pripraviti mjesto? Gdje će naći stan? Tako su pitali jednog starog rabija : Gdje stanuje Bog ? Rabi nije spomenuo niti jednu adresu On je rekao : Bog stanuje tamo, gdje mu se dopušta. Mi ga primamo, kada dijelimo međusobno naš život. Kada molimo u obitelji, anđeo gospodnji... Kada jednog slabašnog čovjeka dovedemo na Službu božju ili ga odvedemo liječniku. Kada sudjelujemo u selu na potrazi prenoćišta. Kada...
Bog počinje radikalno novim
Smisao blagdana s teško izgovorljivim imenom "Veliko slavlje bez grijeha začete djevice i bogomajke Marije" jest slijedeći: jedinstveno pomilovanje Marije je u prvom redu kompenzirana činjenica, da je čovjek uopće pozvan na prijateljstvo s Bogom, u drugom redu kompenzirano odabiranje Izraela. I s pogledom na to da Bog može doći u ovo vrijeme, da će Sin božji naći stan, postati čovjekom. To se ne odnosi posebno na exponiranje Marijine osobe kao takve, već o razlogu začeća i Isusovom rođenju.
Dobitak umjesto milosti
Kod Marijinog pomilovanja radi se o milosti, to se na latinskom zove "gratia" i k tome pridjev "gratis" - besplatno, bez troškova. Božja milost daruje se sama bez plaće. I stoga mi se čini sve tako jadno, da se na blagdan pomilovanja, ovaj « gratis » želi ukinuti, te da se taj blagdan pretvori u veliki blagdan cijene i dobitka.
Na pragu 2000 godine, u Došašću čovječanstva mi slavimo dolazak Boga u krilu jedne žene i u životu današnjih ljudi.
Alexander Lagler (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)

 

PROPOVIJEDI B
2. Nedjelja Došašća
Lopez Weißmann

Dolazak Gospodina
Bog je došao k ljudima - Bog dolazi k ljudima - Bog će doći na kraju vremena.
Za Isusova vremena pretpostavljali su mnogi Židovi, ali također i kršćani prve Crkve, da kraj svijeta neposredno predstoji. Oni su vjerovali u skoro suđenje svijetu, Dan Gospodina, u kojemu će Bog kazniti ljude za njihove zločine i grijehe i uspostaviti jedno novo "Božje kraljevstvo" u kojemu će vladati pravednost i život u štovanju Boga. (apokaliptičaka očekivanja)
Povodom predstojeće tisuć-ljetne prekretnice imaju, ne mali broj ljudi današnjeg vremena, nadanja i strahove. Razne religije, a i sekte, esoterski pokreti i zastupnici drugih grupiranja, pokušavaju dati odgovore na nadanja i strahove ljudi. Iako pitanje o ponovnom Kristovom dolasku i kraju svijeta, daleko prevazilazi svaku našu predodžbenu snagu, znamo kao kršćani ono najvažnije:

1. Kraljevstvo božje je započelo kada je Isus Krist postao čovjekom, ali nije završeno. Ono djeluje u našem ljudskom životu, prodire u stvarnost, a ostaje ipak skriveno - okončanje još predstoji.
2. Postavši čovjekom, Isus Krist je rezultat i slobodno opredjeljenje Boga: usprkos toga mi smo pozvani kroz naša zalaganja doprinijeti značajan prilog za ostvarenje Božje vladavine.
3. S jedne strane trebamo se potruditi i zalagati za Božje kraljevsto, s druge strane sve bez žurbe i zabrinutosti na njega čekati. (Mt, 6,28ff)
4. Dolazak Gospodina izvršava se u svakom pojedinačno od nas i mijenja nas, odnosi se pak istovremeno na okončanje i povijest svemira.

Iz toga pogleda su izviješća iz Biblije, metafore, za puninu pozitivnih mogućnosti ljudskoga života. Mi ljudi trebamo u našem životu ideale koji se izražavaju u pojmovima: sreća, ljubav, mir, pravednost i sl. Oni upadaju kao perspektiva nade u naš život i određuju naše odluke i radnje.
Za nas kršćane je dimenzija smisla života zasnovana na vjeri u Boga. Budući da je Bog odlučujuća stvarnost našega života, ima smisla da se mi zauzimamo za ljubav, mir i pravednost. Mi znamo ipak da našu predodžbu o ispunjenju punine života, možemo samo nepotpuno ostvariti. Stoga se nadamo da će Bog na kraju vremena proizvesti konačno savršenstvo.
Lopez Weißmann (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)

PROPOVIJEDI B
Blagdan bezgješnog začeća djevice i Bogomajke Marije
P. Hans Hütter

Jedan blagdan Božje ljubavi
Nezdravi svijet

Primjer 1.
Prije nekoliko godina došao je jedan mladić k meni i pričao mi, kako se on bori za to, da ne bi postao kao njego otac. Otac mu je bio alkoholičar, te je terorizirao, kada je bio pijan, cijelu obitelj. Nekoliko godina kasnije pričali su mi, da je sin pošao stopama svoga oca, iako se borio protiv toga.

Primjer 2.
Prije par dana jedan novinski izvještaj zaokupio mi je pažnju, kako je jedan 28-godišnji čovjek seksualno zlorabio više djece. Novine su izvještavale da je taj čovjek u svom djetinjstvu takodjer bio seksualno zlostavljan.

Primjer 3.
Ako se ja zauzimam za ljudski-dostojno ophođenje s izbjeglicama u našoj zemlji i proklamiram za razumijevanja položaja stanaca u našoj državi, mogu vrlo malo promijeniti cjelokupnu situaciju. U određenom smislu postat ću sukrivac zbog tih nepravednih stanja za koja snose odgovornost naš politički i privredni system. Također onaj najpobožniji i najbolji, i oni koji nisu nikome ništa na žao učinili, dio su ovog systema i od njega profitiraju.

Ova tri primjera, po mom shvaćanju, pokazuju kako se ne može niti jedan čovjek posve obraniti od zla. Bilo kako, svaki je čovjek zlom isprepleten, iako se on s najboljom namjerom bori protiv zla.

Naša baština
To važi čak i za nevino novorođenče. Kada se mi nagnemo nad dječji krevet, dirnuti bespomoćnošću ovog malog bića, koje ne može niti jednoj muhi ništa nažao učiniti, kažemo mi, ne tako rijetko: "Isti tata!" ili "Ista mama". Mi nećemo priznati istinu, da će to dijete, osim vanjštine, još mnogo toga preuzeti od tate i mame ili kao baštinu u sebi nositi, zbog čega neće biti sretni vjerovatno niti njegovi roditelji. Ovdje vrijedi i uzrečica: "Jabuka ne pada daleko od stabla".
Svatko od nas ima mnogo dobrih strana u sebi. One su u nama postavljene, a neke od njih možemo razviti. Mi imamo razlog, tome se radovati i Gospodinu za to zahvaljivati. Svaki od nas nosi u sebi mnogo toga, što nam nevaljalo izgleda i što nas straši. U teološkom riječniku to se naziva pra-grijeh i pra-krivnja. To je osnovni sastav svakog čovjeka, neovisno od osobne krivnje ili osobnog zakazanja.

Jedan blagdan Božje ljubavi
Blagdan Marijinog izbora, nazivanog "Bezgrješno začeće", izaziva mnoge krive predodžbe, koje ja najradije zaobilazim, potvrđuje činjenicu kako je Bog jednog čovjeka, točnije rečeno dva, izbavio od zaplitanja u zlo: Isusa Krista i njegovu majku Mariju. Od samog početka Bog je izabrao Mariju za majku svoga Sina. Ta iznimka je dar Gospodnji, milost. Nema mnogo smisla o tome diskutirati, da li je to moguće i kako je to moguće. To je stvar odnosa izmedju te dvije osobe.
Mi slavimo taj dan kao blagdan ljubavi Božje, koja se najprije odnosi na Mariju, ali indirektno i nas pogađa. To je ista ljubav od koje i mi živimo. Bog nas nije izvukao iz zapleta u zlo.Ali on je prevazišao u tome sve ono prijeteće. U krštenju smo mi kroz istu ljubav postali njegove kćeri i sinovi, slično kao Marija, izabrani smo i dovedeni u djelokrug njegove ljubavi. Mi živimo u jednom svijetu u kojemu postoji zlo, u zlo zapleteni, ali tom zlu više nismo bezpomoćno izloženi i bez zaštite.
Istodobno slavimo nadu, da će zlo, pod kojim mi trpimo, jednom konačno biti pobijeđeno i da će svijet biti spašen.
P Hans Hütter (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)