PROPOVIJEDI B 19. Nedjelja kroz godinu

PROPOVIJEDI B 19. Nedjelja kroz godinu

Dva načina držanja prema Isusu

Mi se možemo različito držati prema Isusu. Dva načina držanja spominju se u današnjem Evanđelju:
- mrmljati o Isusu, spotaknuti se o njega
- vjerovati u Isusa
Postoji i treći način držanja koji je vrlo raširen:
- Isusa uvrstiti u vlastite prohtjeve i predodžbene želje
O ova tri načina držanja želimo danas razmišljati i upitati se, u kolikoj mjeri se na nas odnose.

1) Isusa uvrstiti u vlastite prohtjeve i želje
To je jedna osnovna kušnja svih vremena pod kojom padne ne tako mali broj; već za vrijeme Isusa i kroz sva stoljeća od Isusovog rođenja. O Isusu se uzima ona predodžba koja odgovara vlastitim prohtjevima, ono što odgovara vlastitom sistemu, vlastitom svijetu i slici ljudi.
O Isusu se pravi vlastita slika po vlastitoj slici i jednadžbi. Sve što se tome protivi, previđa se ili se preskače u Bibliji ili neprimjetno interpretira.
Jedni vide u Isusu samo dobrog čovjeka; jednog velikog humanistu; drugi vide u njemu revolucionara koji se suprostavlja moćnicima i bogatašima; drugi vide «Spasitelja» iz kojega izlazi ozdravljajuća snaga i energija; opet drugi vide u Isusu osnivača religije koji je ravno-dušan i istovremeno upitan, kao i svi ostali.
Jedan niz knjiga o Isusu svjedoči ove različite pokušaje, da se Isusa uvrsti u vlastiti sistem ili da se Isusa uskladi s vlastitim prohtjevima i željama.
Ovo ne pogađa samo druge. Mi svi smo u kušnji, da se ophodimo s Isusom na ovaj način. Mi citiramo njegove riječi onda kada sebe potvrđujemo, mi ih prešutimo ili preko njih prijeđemo kada nam se protive ili stavljaju nas u pitanje. U tom smislu je svatko u kušnji; da postane izbor-kršćanin. Isusa prisvojiti na ovaj način jest zapravo nepošteni način odnošenja s njim.
«Židovi» o kojima priča današnje Evanđelje znaju, da se to ne može. Oni mrmljaju o Isusu.

2) O Isusu mrmljati, spoticati se o njega
U tome nisu bili licemjeri - pismoznanci i farizeji -oni su u prvom redu mišljeni s «Židovima»; naprotiv oni su bili iskreni, jer jasno prepoznavaju da Isus ne odgovara u njihovu sliku o Bogu, ljudima i Mesiji. Isus postavlja u njihovim očima jedan zahtjev kojega oni ne mogu odobriti, kojemu moraju proturiječiti.
«Nije li to Isus, sin Josipov, kojemu poznajemo oca i majku? Kako on sada može reći: Ja sam sišao s neba?»
Isus obećava stvari koje niti jedan čovjek ne može obećati. «Ja sam kruh živi... Onaj tko jede od toga kruha, živjet će u vijeke»
Ovo zahtijeva protivljenje. Ovaj kruh ne mogu mnogi Židovi primiti, ne mogu jesti niti probaviti. Čak i mnogi učenici se sukobljuju s tim i odustaju od pratnje. O Isusu mrmljati i spotaknuti se o njega jest iskrenije, nego ga uvrstiti u vlastite želje i potrebe. Onaj tko nikad nije pokušao mrmljati o Isusu ili se spotaći o njega, nije sigurno Isusa uvijek ozbiljno shvatio. Mi trebamo nečuvene Isusove zahtjeve i stoga uvidjeti, kako bi bolje shvatili što znači vjerovati u Isusa.

3) Vjerovati u Isusa
Postoji i treći način držanja u odnosu na Isusa: vjerovati u Isusa. To je jedan način držanja koji prevazilazi naše naravne snage.
«Nitko ne može doći k meni, ako ga Otac, koji me je poslao, ne dovede k meni.»
Mi možemo vjerovati u Isusa tek tada, kada smo pripravni postati «Božji učenici», kada se u poniznosti pred Bogom, dozvolimo poučiti od «Oca».
«Svaki koji sluša Oca i prihvaća njegov nauk, doći će k meni», to znači taj će u mene vjerovati. A «tko vjeruje, ima život vječni.»
Samo onaj tko je poučen od Boga, vjeruje u Isusa, može primiti obećanje: «Ja sam živi kruh, koji je sišao s nebesa. Onaj tko jede od ovoga kruha, živjet će u vijeke.»
Na kraju velikog govora o kruhu, nas se izvještava da su mnogi učenici napustili Isusa. U ovoj situaciji Isus također postavlja i odlučujuće pitanje dvanaestorici: «Hoćete li i vi otići?» Tada odgovara Petar: «Gospodine, komu trebamo ići? Ti imaš riječi života vječnoga. Mi smo došli do vjerovanja i spoznali smo: Ti si svetac Božji.» (Iv, 6,68 f)
Vjera u Isusa nije nikakav čvrsti posjed. Ako mi i hoćemo ozbiljno vjerovati u Isusa, bivamo kušani, da Isusa uvrstimo u vlastite potrebe, predodžbe i želje ili mrmljamo protiv Isusa i spotičemo se o njega. To ne mora uništiti našu vjeru. Ako se mi odupremo ovoj kušnji, može to produbiti našu vjeru u Isusa.

P. Alois Kraxner (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)