PROPOVIJED C 2. Nedjelja Došašća – 2. Advent

Pesimističko raspoloženje se širi
Mi živimo u jednom nemirnom vremenu. Mnogi su mučeni strahom za budućnost. Gubljenje radnog mjesta, budućnost djece i mladih, a i budućnost svijeta i našega društva - to su teme koje zaokupljaju ljude. Pesimističko raspoloženje se širi (također i kod onih koji su uspješni i kojima ide naočigled dobro); sve više ljudi boluje od depresije; samoubistva iz kruga poznanika i strašna umorstva za koje mi doznajemo iz medija, sve nas to pogađa.
K tome slijedi: mnogi ne očekuju gotovo ništa od odgovornih u državi i društvu. Političarima se više ne vjeruje, da mogu riješiti privredne i društvene probleme, ili čak: njih se osuđuje da to uopće i ne žele. Također niti Crkvi se ne vjeruje da se može suprostaviti razvitku sve većeg tržišta. Ona je sve više shvaćena kao institucija koja je suviše zaposlena s unutrašnjim sukobima i objašnjenjima i kojoj nedostaje snaga ozračja. U toj situaciji pogađa riječ Evanđelja: I svi ljudi vidjet će Spas koji dolazi od Boga.

Kako učiniti danas spas vidljivim?
Kako može Crkva, kako mogu župne zajednice, kako možemo mi kršćani danas ovaj spas učiniti vidljivim ili u najmanju ruku dati naslutiti? Kako bi trebali živjeti, kako mora izgledati naše «obraćenje» kako bi ljudi vidjeli na nama, što je mišljeno s tim spasom ili u najmanju ruku da počinju pitati za njega?
Ja pokušavam naći odgovor na ovo pitanje u svjedočanstvu prvog čitanja iz Knjige Baruha.
Pozadina za ovu zbirku kasnijih pisama koja je bila pripisana sekretaru proroka Jeremije, sačinjava vrijeme poslije babilonskog izgnanstva. Nisu se svi Židovi vratili iz progonstva. Mnogi su se plašili polaska u nepoznato i velikog oskudijevanja u budućnosti. Oni su ostali u tuđini, u dijaspori. Ali njihovo srce je čeznulo za Jeruzalemom, za hramom.

Naša čežnja je uvijek veća nego ono što mi doživljavamo
Ova čežnja je bila pojačana kroz proroštva koja govore o jednom «drugom izlasku». Prvi izlazak, selenje iz Egipta, bio je sat rođenja izabranog naroda. Jahve je oslobodio svoj narod jakom mišicom, uz dokaz svoje moći i čudesa. Drugi izlazak, povratak iz Babilona - tako je to prorok Jesaja obećao - biti će još veličanstveniji: Bog će izgraditi put kroz pustinju, čak će i hromi i slijepi ići tim putem, puni radosti vratit će se svi nazad u Zion. ( usp. Iz 35)
Posve u smislu ove stare vizije, opisuje naš tekst čitanja, povratak Židova kući iz dijaspore. Jeruzelem je kao majka koja se uspinje na brdašce kako bi vidjela svoju djecu koja se vraćaju. Ne samo da će se brda poravnati i doline ispuniti, pustinje će procvjetati, mirisno cvijeće će povratnicima kući praviti hladovinu, oni se vraćaju «pod veličanstvom Gospodnjim». Ova vizija proroka nije nikad posve postala stvarnost. Povratak tzv. kasnih povratnika bila je jedna skromna stvar i protezala se stoljećima. Tekste proroka stvaraju jednu sliku nade koja nije povezana s nikakvom određenom situacijom. Naša nada i naša čežnja je uvijek veća nego ono što mi doživimo i dostignemo. Mi smijemo držati naš život otorenim za ovu veliku nadu, koju će Bog «na kraju dana» također i ispuniti.

Spomenite se na ono što vam Bog poklanja danas isto tako kao i prije
A ipak nam Biblija daje odgovor na naše brige i strahove koje nas muče, pa i na pitanje koje smo mi na početku postavitli:
Kako možemo mi spas kojega nam nudi Bog, učiniti vidljivim?
«Odloži ogrtač tugovanja i nevolje - i zaogrni ogrtač božanske pravde, krunu veličanstva!» Ne znači li to za nas, za Crkvu danas: Prestani se tužiti na opadajuće brojeve (vjernika) kod Službe božje i na gubljenje utjecaja u društvu! Spomeni se na ono što vam Bog poklanja danas isto tako kao i prije, na «blago u zemaljskim posudama», iako je lomljivost ovih posuda vrlo bolno osjetljiva. Tamo gdje se riječ Božja živi, ona djeluje na svijet. Tamo gdje se moli, Duh božji je na djelu i pokreće srca ljudi.

«Ustani, Jeruzaleme i popni se u visinu!» To znači za novi Jeruzalem, Crkvu, za nas kršćane: preispitajte vaš stav, vaš način pogleda! Ne gledajte plašljivo na vas same! Pogledajte na ono što Bog čini među ljudima, također i među «dalekim»! Ako imamo takov pogled i njega zaoštrimo, pronaći ćemo i danas ljude, «radovati se da je Bog na njih mislio». Dobro primijetiti svjesno, znači, njega pojačati. I kada bi mnogi kršćani skupili i izmijenili ono što žive iz Evanđelja, ne samo da će sami sebe ojačati, nego će postati znakom nade za druge. Advent - neka doprinese tome, da «svi ljudi vide Spas koji od Boga dolazi».

Pf. Karl Gravogl (Prijevod s njemačkog : Katica Kiš)