PROPOVIJED A 7. Nedjelja po Uskrsu

Biraj život
Jednog posve drugačijeg Isusa pokazuje nam Evanđelista Ivan, nego Matej, Marko i Luka. Tamo govori Isus najčešće u usporedbama, u jednostavnom i razumljivom govoru. Kod Ivana se mora više puta pročitati - tako je kompliciran jezik.

Čas proslavljenja
Cijelo Ivanovo Evanđelje ide k Isusovom času. Isus stoji ovdje tik pred odlučujućim časom svojega života. On zna da će biti progonjen i zna da je njegov život ugrožen. Čas odluke stoji pred njim - to je čas kada se mora potvrditi: da su njegove riječi istinite; njegova vjera prava; da ga neće njegov Otac ostaviti. To je čas kada sve stoji na kocki. Isus ne gleda plašljivo na ovaj čas; već govori o proslavljenju. U času njegove smrti bit će proslavljen Bog. Ono što za ljude izgleda kao kraj snova - kao poraz - to je pobjeda nad smrću i nad zlim. Isusova smrt znači za njegove život.

Naš čas
Ovaj odlučujući čas čeka na svakog onog / svaku onu od nas. Ja ne znam kako ću se ponašati; koliko ću biti jak, koliko ću biti plašljiv. Ja pak znam, da se na ovaj čas sa mojim životom moram i mogu pripremiti. Kod Isusa protiče cijelo njegovo djelovanje i govor upravo na to. Ne treba li naš život, ne bi li trebao i moj život biti jedna stalna priprema za ovaj čas?
U Starom zavjetu prepušta Mojsije odluku narodu. «Život i smrt stavljam pred tebe, blagoslov i propast. Biraj dakle život». Po mojemu cijelom životu, po mojemu vjerovanju odlučuje se zadnji čas.

Isus je naš zagovornik kod Boga
Isusovo umiranje i uskrsnuće ne služi samo za proslavljanje Boga; to nije samo prikaz Božje veličine, jer Isus polaže svoj život za svoje. Ivan nam prikazuje ovdje Isusa kao velikog zagovornika za nas ljude. On poznaje ljudsku patnju sa radošću i brigama; sa svojim vlastitim životom moli on za naš život. On polaže svoj život, kako bi nama darovao život. Mi znamo i vjerujemo da njegov ulog nije bio uzaludan. On je ispunio svoje poslanje - i Bog ga je podigao iz mrtvih. To za nas znači: Isusove riječi su potvrđene kog Boga; na nas ne čeka više vječna smrt, nego vječni život.

Zašto onda tolika patnja?
Apostoli su čuli Isusove riječi: oni su ga vidjeli kada se vraćao k Ocu - i on navješćuje Boga života.
Iskustvo ljudi je pak drugačije: I dalje postoje patnja, progonstvo i smrt. To je i prijekor nama danas: Što se to promijenilo poslije 2000 godina kršćanstva? Nije li to dokaz protiv Isusove nauke? Ovo pitanje su si već postavljali apostoli u prvim kršćanskim zajednicama. Pisma apostola pružaju nam svjedočenja o tome, tako i Petrovo pismo.
Petar kaže ondje: život nije kazna, a i nije uzaludan - već je glavna proba vjerovanja. Vjerovanje se treba dokazati, ne samo u dobrim vremenima, već i u teškim. Onaj tko izdrži, koji se i u muci drži Krista, on će biti s njim proslavljen. To mi izgleda skoro cinično, naočigled patnje tako mnogo nevinih ljudi - i ne postoji nikakvo izvinjenje i objašnjenje za to. Isusovo obećanje nije bezbrižan život, već potvrda da ovaj život nije besmislen; da postoji život poslije smrti.
Biti kršćanin nije udobno
Poruka apostola i ovdje Petra: Biti kršćanin nije udobnost. Upravo u našem vremenu se nerado čuje ova poruka; mnogi si prave svoju vlastitu vjeru po svojoj zamisli - ali jedno vjerovanje koje treba opravdati vlastite grješke i vlastito držanje.
Isusova poruka je izazovna: ona zahtijeva od mene preispitanje mojega života i iz toga svih posljedica. Ali on ima i jedno obećanje, koje inače nitko drugi ne može dati: Smrt nije zadnje, onaj tko se drži njega, ima život vječni.

Biraj život
Isusov čas je bio za proslavljanje Boga - ali bio je to i čas našega spasenja, našega izbavljenja. Isus se vratio nazad Ocu - to smo slavili na Kristovo uzašašće. On je tamo kao naš zagovornik; on poznaje naše slabosti, brige i nadanja, moli za nas kod Oca.
Mi smo zapravo izbavljeni - ali našu osobnu odluku Isus ne može i neće nama oduzeti; ona je još uvijek ista kao prije 3000 godina kod Mojsija: Smrt i život stavljam pred tebe. Ti pak, biraj život!
Johann Pock (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)