PROPOVIJED A 6. Nedjelja po Uskrsu

Ako me ljubite, držat ćete moje zapovijedi

Dvije rečenice u Evanđelju kojeg smo upravo čuli, pokazuju vrlo jasno da „ljubiti" i „držati zapovijedi" stoje za Isusa u unutrašnjoj povezanosti. „Ako me ljubite, držati ćete moje zapovijedi" (Iv 14,15) I „onaj tko poznaje i vrši moje zapovijedi, to je onaj koji me ljubi". (Iv 14,21) Mi se možemo pitati, što to ima zajedničkoga ljubav s ispunjenjem zapovijedi. Ovo pitanje se postavlja naročito onda, kada mi sa zapovijedima spajamo nešto negativnoga, nešto što nam sužava (prostor), što šteti našoj slobodi. Da li to zaista mora biti tako?

O smislu zapovijedi

Zapovijedi nisu izašle zbog sebe samih. One hoće služiti ljudima za njihovo dobro. Ovo može protumačiti jedna mala anegdota.
„Za ime neba, kakva li je to provalija", zavikao je jedan turist uplašeno.
„Pa ovdje nigdje ne stoji ploča upozorenja".
„Ovdje je prije stajala jedna takova ploča", rekao je pratioc iz tog mjesta.
„Stajala je tu prije, ali zato što se ovdje nije nikad nitko stropoštao, mi smo uklonili ovu ploču".
Smisao ove pripovijesti je jasan. Nitko nije pao, jer je jedna ploča upozorenja opominjala na oprez. Ako se ukloni, može to završiti smrtno. Znakovi upozorenja, saobraćajni signali, ograničenja brzine vožnje ili bilo što drugo, koje poznajemo iz sigurnosnih predostrožnosti, zato su tu da nas štite od nesreća.
Ovo vrijedi i u mnogo većem obimu o zapovijedima u etičkom smislu. One hoće pomoći ljudima da se međusobno dobro i s odgovornošću ophode. One su putokazi prema dobromu. Ovo vrijedi i za deset zapovijedi u Starom zavjetu. One su bile izdane za životno uređenjene narodu Izraela, te su kasnije postale mjerodavne i za druge oblike u društvu i državi. Doslovno prevedeno, deset zapovijedi znači „deset riječi". S deset riječi hoće Bog štititi visoke vrijednosti čovjeka. Peta zapovijed treba štititi život, šesta ljubav, sedma vlasništvo, osma istinu i istinitost. U hebrejskom su ovih deset riječi izražene u futuri, u budućem obliku. Ne znači: Ti ne smiješ ubiti, ti ne smiješ činiti preljub. Mnogo više: Ti nećeš ubiti! Ti nećeš učiniti preljub! Ti ćeš čuvati vlasništvo drugoga! Ti ćeš biti istinit i povjerljiv! Stoga su deset zapovijedi i riječi obećanja, koje će se ispuniti, ako se ljudi upuste u to.

Putevi na koje nas Isus upućuje

Puteve koje je Isus ljudima pokazao, to se nalazi skupljeno u propovijedi na gori. (Mt 5,1-7.29) Upute propovijedi na gori, koje daleko prevazilaze zapovijedi Starog zavjeta u njihovom visokom etničkom prohtjevu, hoće ljude voditi posve novom načinu razmišljanja i držanja. Pomislimo mi na primjer, na zapovijed Isusa da se odustane od sile i čak da se dobro ophodi s onima koji su nam učinili zlo. Za ovo ćemo biti tek sposobni, ako shvatimo Isusa samog u njegovim zapovijedima. On nam je zapravo izazov, a ne njegove zapovijedi. Prije nego što spoznam, što Isus dobroga traži od mene, moralo bi mi sinuti, što on za mene znači.
Kako se to odnosi u našim ljudskim odnosima kada se radi o moralnim obavezama? Ja ne bih smio pitati koje zahtjeve stavlja meni drugi, već bi se morao pitati: Što mi on znači - u jednom prijateljstvu, u jednom braku na pr. Iz dubokih ljudskih odnosa raste snaga za dobro, za ljubav. Kada nam Bog u Isusu pokazuje svoju bezgraničnu ljubav, tada ne možemo mi zapravo ništa drugo činiti, nego njega opet ljubiti. Ovo ne treba biti više zapovijedano, niti više određeno. Još jednom drugačije rečeno: Kada bi Isusove zapovijedi postojale - bez njega - tada bi propovijed na gori bila totalno preopterećena, jedan idealistički moral. Što bi mi bila od koristi ova grandiozna zamisao ljudske etike, ako se Isus sam ovdje ne nalazi - u njegovoj bezuvjetnoj ljubavi prema meni. Isus čini ono što tvrdi. Ovo nije bilo skriveno ljudima onda, koji su se osjećali privučeni od njega i od njegove ljubavi. Razlike su postojale vidljive, u odnosu na druge učitelje morala (usp. Mt 23,3) Na kraju propovijedi na gori mi čitamo:
«Kada je Isus završio svoj govor, masa je bila zanesena njegovom naukom, jer on je učio kao onaj koji ima punomoć, a ne kao književnici» (Mt 7,28 f) Ono što Isus od nas traži u svojim zapovijedima, to je on sam učinio. Na jednom putu bez sile i darujućom ljubavlju.

Primat ljubavi

«Ako me ljubite, držati ćete moje zapovijedi». «Onaj tko čuva i drži moje zapovijedi, to je onaj koji me ljubi.» U ovim Isusovim riječima radi se o primatu ljubavi. Pravo djelovanje koje se orijentira na Isusovoj putnoj zapovijedi - naročito u onoj u propovijedi na gori - ima svoje korijenje isključivo i samo u ljubavi. Iz ljubećeg odnosa prema Isusu mogu ja slijediti njegove naredbe. Što ne mora značiti da ja moram biti perfektan. Radi se najprije i najdublje o promjeni uvjerenja koje mora započeti u srcu. Ovo će se tada ispoljiti u jednoj praksi ljubavi, u djelima ljubavi. Da se u Isusovim zapovijedima ne radi o katalogu zapovijedi, pokazuje tzv. «zlatno pravilo» u propovijedi na gori. U njega se ulijevaju sve naredbe iz propovijedi na gori. Ovdje stoji: «Sve što očekujete od drugih, to činite i njima.» I Isus nadopunjuje: «U tome se sastoji zakon i proroci.» (Mt 7,12) Sa «zakon i proroci» smatra se cjelokupno Staro-zavjetno predanje. Ovo sve je moralo izazvati ljutnju kod onih za koje je bilo najvažnije ispunjenje zapovijedi i zakona. Sa «zlatnim pravilom» hoće Isus učiniti da se iznad svega radi o uvjerenju ljubavi. S riječima: «Sve što očekujete od drugih to činite i njima», darovana mi je jedna maxima za moje djelovanje. Ona mi može pokazati kako se moram ophoditi u odnosu na druge u konkretnoj situaciji. Za sebe znam posve točno, što mi čini dobro ili ne, gdje se osjećam ljubljen ili ne. Ja to ne bih trebao samo od drugih očekivati, već spoznati njihova očekivanja i truditi se da im budem dobar.
«Ako me ljubite, držati ćete moje zapovijedi», to znači tada ćete pravo činiti. Ako me ljubite. Još takovo rigorozno promatranje zapovijedi bilo bi bezvrijedno, ako se naše djelovanje ne događa iz temeljne snage ljubavi. U «hvalospjevu ljubavi» ide Pavao tako daleko da kaže: «Ako bi posjedovao svu snagu vjerovanja, te mogao time brda premještati, a ne bih imao ljubavi, bio bih ništa. I kada bih poklonio svoj cijeli imetak, a svoje tijelo predao vatri, a ne bih imao ljubavi, ništa mi ne bi koristilo.» (I Kor 13, 2b i 3) Tereza od Avile je ovako rekla: «Bez ljubavi je sve ništa!»
Primat ljubavi je sve drugo nego minimalni moral kojim bi sebi mogli lakše učiniti. Isus ide do cjelosti kada ljubav čini mjerilom za naše djelovanje. Ako ovo mjerilo u svojoj unutrašnjosti sve više usvajam, tada mogu pravo razumjeti i riječi sv. Augustina: «Ljubi i tada čini što hoćeš!» Tada moje djelovanje, a također i držanje zapovijedi, nije od ničega drugog vođeno, nego samo od ljubavi.

P. Felix Schlösser (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)