PROPOVIJED A 27. Nedjelja kroz godinu
Danas se možete u miru nasloniti, jer današnje Evanđelje upućeno je velikim svećenicima i starješinama, te im očitava podobno levite. Evanđelist ih uspoređuje sa zakupnicima koji umjesto da ubiru zakup, prisvajaju si sami posjed. On misli time na vjerske vođe Židova koji su dali ubiti Isusa i tako jednog nezgodnog kritičara ušutkali. Povijest je pokazala da je Bog svoj narod povjerio novim zakupnicima. S ovim izlaskom možemo mi smatrati usporedbu kao zaključenu i ostati postrani.
Danas čitati levite
Ako mi pokušamo ipak ovu usporedbu prenijeti u naše vrijeme, ona pogađa u najmanju ruku današnje vjerske vođe tj. papu, biskupe i svećenike, a možda također i pastoralne asistente i pomoćnike dušobrižnika - oni pak ionako nemaju mnogo za reći.
Ovo leži bliže ako mi promotrimo urod koji se daje tj. crkvenu članarinu, odnosno crkveni porez, kojega većina katolika plaćaju valjano iz godine u godinu. Kako nam odgovorni osiguravaju, služi on prije svega plaćanju naknada za crkvene službenike. Bez članarine ne bi se mogao održati niti crkveni aparat u Austriji, Njemačkoj ( u sličnom smislu također niti u Švicarskoj). Na to ciljaju oni koji pozivaju na bojkotiranje članarine ili čak izlazak iz Crkve, kako bi odgovorne stavili pod pritisak. Zakupnici vinograda - su nesumnjivo svi oni koji učestvuju u crkvenoj moći - moraju se i danas pitati, da li upotrebljavaju sve prihode u vlasnikovom smislu ili konačno rade za svoj vlastiti interes.
Zakupnik ili radnik
Da li je raspodjela uloga ove usporedbe zaista tako jasna? Ne mogu li dušobrižnici za sebe zahtijevati da budu radnici u vinogradu? Mnogi od njih su nosili teret dana od prvoga časa i smiju očekivati pravednu plaću. Tako promotreno posjednici crkvenih uprava su istodobno zakupnici i sluge vlasnika. Gdje pak pojedini stoji, ne može se jasno odlučiti.
Slijedeći plodovi
Ne sudaraju li se oni, koji se smiju nazvati božjim narodom, božjim skupocjenim i s puno ljubavi njegovanim posjedom, sa sličnim poteškoćama dodjeljivanja? Ako mi malo dalje sagledamo crkveni porez i još druge prihode ovog vinograda, pronalazimo mi možda još slađe i skupocjenije plodove nego samo dragi novac. Visoko štovanje uživa smisao za zajedništvo, sestrinstvo, mir, pravednost, pažnja prema dostojanstvu svakog čovjeka. Pavao upozorava u svom pismu Filipljanima da se prisjete na sve «što je istinito, plemenito, pravo, jasno, vrijedno ljubavi». Kada mi promotrimo i ove duhovne plodove, mijenja se i za njih podjela uloga: oni nisu samo oni koji trebaju sve predstaviti, već su ujedno i uživatelji ovih plodova.
Nadam se da se niste prerano naslonili. Mi svi, papa, biskupi, svećenici, dušobrižnici, suradnici i cijeli božji narod, stojimo pred zahtijevom da donosimo plodove, kako nas upozorava starozavjetno čitanje. Ako mi donosimo samo kiselo grožđe kao zavist, razdor, podlost i strahote svake vrste, kao nemir ili nepravdu, Bog će opustjeti svoj vinograd, prijeti prorok Izaija.
Donositi plod kao Crkva
Sigurno da su ovi plodovi i nama od koristi. Nije stavljeno u našu volju da li mi hoćemo donijeti plod ili ne. Vlasnik i gospodar je Bog i Sin božji Isus Krist. Plodove koje moramo pridonijeti mogu se razumjeti kao naš doprinos kojega mi doprinosimo za druge, iznad naše vlastite dobrobiti.
Crkva nije svrha sama sebi, već treba nastaviti djelo spasenja. Mir, pravednost, zajedništvo, bratstvo ili pažnja prema dostojanstvu svakog čovjeka su plodovi koji potrebuju također i ljudi u naše vrijeme.
P. Hans Hütter (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)