PROPOVIJED A 1.Korizmena nedjelja - Čista

O postu u samostanu

Postiti u samostanu teže je nego u otmjenom restoranu. Tamo se brinu već i same cijene da se uvelike ne uživa. Braća u samostanu žive pak jeftinije, ali tijesto s kupusom je za jedne posno jelo, za druge iskušenje za neumjerenost... Zajednički post je u samostanu težak, jer među braćom, ne samo da postoje različiti ukusni smjerovi već također i različita shvaćanja o postu.
Sjećam se razgovora pri stolu prije mnogo godina kada sam još bio student. Liječnik mi je savjetovao da zbog zdravlja smanjim težinu. Ovo mi je (tada) uspjelo vrlo dobro. Ja pak nisam htio biti bez društva braće za vrijeme objeda. Tako sam sjedio s mojom salatom i čajem za post između ljudi koji su uzimali mnoga i raznovrsna jela Jedan stariji brat koji je već duže vrijeme bez razumijevanja promatrao moj blagoslovljeni apetit, promrmljao je preko stola: Za šlank-liniju su mladi ljudi pripravni na svaku žrtvu, ali pravi vjerski post se od njih ne može očekivati. Bog je htio da mi ljudi budemo zdravi i da se u našem tijelu osjećamo ugodno. Ja u to nisam mogao uvjeriti svoju subraću. Jedan drugi se umiješao: Za njega se sastoji smisao posta u odustajanju od ugodnoga, u žrtvi. Ja to nisam mogao usvojiti. Odustajanje kao samo-svrhu sam odbacio.

Post kao znak solidarnosti
Nekoliko godina kasnije proveo sam jednu nedjelju u Taize prilkom susreta mladih. Tisuće mladih dođu tamo zajedno, kako bi sudjelovali nekoliko dana u molitvi samostanske zajednice. Petkom se od nas zahtijevalo da održimo post i dan šutnje, kako bi tako pokazali jedan znak solidarnosti s onim ljudima koji nedobrovoljno većinu vremena svojega života «poste» tj. moraju gladovati. Šutnja i post kao znak solidarnosti me se dojmilo i uvjerilo me. Od tada mogu žrtvu petka i propisane crkvene dane posta opet bolje održavati.

Postiti za zdravlje
Opet nekoliko godina kasnije upoznao sam post za zdravlje. Kod kuće ili u klinici za mršavljenje, sam ili u grupi koja posti, očisti se tijelo s mnogo čaja i bezkaloričnim napitcima, a da se pri tome ne uzima hrana. Takova jedna dijeta ne čini samo dobro za tijelo. Ona utječe i na duševno stanje. Iako se glad javlja od vremena do vremena, doživio sam ugodno duševno i tjelesno zdravstveno stanje. U nikom slučaju se nisam osjetio oslabljen. Postao sam osjećajniji i primijetio stvari koje inače ne bih primijetio. Sa čuđenjem sam ustanovio kako moje tijelo može izdržati s malo toga. To me je učinilo zamišljenim. Da li mi je zaista potrebno sve ono za život za čime ja svakodnevno jurim i zbog čega podnosim poneki štres? Da li me stvari, za koje vjerujem da moram imati, čine zaista zadovoljnijim? Ne pružaju li mi možda samo varljivi osjećaj «od života nešto imati»? Što si sve nabavljam kako bi za jedno vrijeme time ispunio svoju unutrašnju prazninu? Mnoga pitanja ove vrste izranjaju i dolaze mi do svijesti za koje je inače bilo malo mjesta.

Stari običaji posta
Sjećam se također što je u mom djetinjstvu pričala jedna stara susjeda o strogim običajima posta u prošlosti. Kada je bila mlada, prokuhavalo se suđe na Pepelnicu, kako bi se očistilo od svih tragova masti. Između Pepelnice i Uskrsa nije su uživalo niti meso niti mast od životinja.
Kod svih tih strogih običaja moralo se raditi o nečem višem nego samo o ustupanju od ugodnog, o žrtvi. Ja naslućujem da su prijašnje generacije posjedovale sveopće znanje o zdravstvenom djelovanju posta za tijelo i dušu. Takovi običaji posta postoje u različitim oblicima u svakoj religiji.

Isusova kušnja poslije posta
Isus je također postio, prije nego što je javno nastupio i počeo propovijedati. Evanđelje priča o kušnji kojoj je on bio izvrgnut poslije posta. Jedna posljedica posta? Mogu si dobro pretpostaviti da su važna pitanja njegovog života bila izazvana kroz post i da je on u tom vremenu donio temeljne odluke. Po tekstu Evanđelja doživio je Isus intenzivnu unutrašnju raspravu o svojim pozvanjem za Mesiju. Kao što mi znamo iz drugih pripovijesti on se ne da poinačiti s mesijanskim očekivanjem svojega vremena. On neće biti niti davaoc kruha, niti čudotvorac, niti politički osloboditelj, iako ga njegovi pripadnici na to tjeraju. Isus se koncentrira posve na svoje vjersko poslanje i izdržaje ovo usprkos svih protivnosti. Njemu se radi o obnovi i opet-oživljavanju predajne vjere u Boga koji ljubi svoj narod i svoja stvorenja i ima u svijesti dobrobit ljudi.

Vrijeme posta - jedna «proljetna kura»
Kada kršćani 40 dana pred Uskrs održavaju vrijeme posta, pravi smisao ove vježbe ne može se odgovoriti s jednim odgovorom. Za jedne je vrijeme posta jedna faza za osmišljavanje i preispitanje vlastitie životne prakse. Za druge jedno vrijeme solidarnosti s gladnima i potrebitima, za druge opet jedno vrijeme traženja mogućnosti intenzivnijeg života.

Mi smo svi pozvani po Isusovom primjeru ovih 40 dana koristiti za jednu sveopću «proljetnu kuru» iz koje mi možemo crpsti novu životnu snagu, životni smisao i osjećaj dobrog zdravlja, konačno također i u vjerskom smislu.

P. Hans Hütter (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)