Papa je smijenio kardinala Müllera, međunarodnog protivnika Međugorja i franjevaca Hercegovine

Gerhard Müller godinama je bio najveća uzdanica onih koji su željeli vidjeti Međugorje na koljenima i franjevce mučeničkih župa u Hercegovini, ali Papa je odlučio stati na kraj njegovoj strahovladi koju je prenosio u međunarodnim okvirima. Njegovo lobiranje da ocrni Međugorje u svijetu, i da udalji vjernike od progonjenih franjevaca više nije moglo ostati nezamijećeno.

To je nakon svjedočenja Aleksandra Maksimova šefa KGB-a koji je otvoreno progovorio o napadima na Međugorje i franjevce, još jedan udarac za one koji godinama stvaraju anarhiju u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji, a na njenom su čelu.

Papa Franjo odlučio je pokazati tko je stvarni šef u Vatikanu, a smjenu Gerharda Müllera analizirao je za Catholic Herald doktor moralne teologije vlč. Alexander Lucie-Smith.

Za početak, Papa je kardinalu Mülleru rekao kako će odsada svi čelnici dikasterija u Rimu ostajati na svojim mjestima samo pet godina. Dakle, to je prva poruka, upućena drugim vatikanskim pročelnicima - pazite, vrijeme je kratko, a možete i bit ćete smijenjeni na kraju svog mandata. Neće se više pročelnici zadržavati na svojim dužnostima desetljećima, kao što je, primjerice, bio slučaj s kardinalom Ratzingerom. Od sada, očekujte da ćete se seliti poput figura na šahovskoj ploči, jer u Vatikanu postoji samo jedno središte moći, a to nije vaše.

Kongregacija za nauk vjere se tradicionalno smatrala "la suprema". Jednom davno, sve što je izašlo iz Vatikana moralo je prvo poći kroz njene urede. Otpuštanjem čelnika najvažnijeg odjela u Vatikanu, Papa je dao do znanja tko ima stvarnu moć.

Smjena utječe ne samo na kardinala Müllera nego i na cijelu kongregaciju, jer se obujam poslova u cijelom odjelu smanjuje. Doista, kao što je do sada bilo očito u ovom papinstvu, Kongregacija za nauk vjera više nije što je nekad bila, a utjecaj joj je itekako ograničen.

Za preuzimanje mjesta kardinala Müllera, Papa nije imenovao velikog igrača. Naprotiv, promaknuo je Müllerovog zamjenika, koji je već duže vrijeme na toj dužnosti, nije ni imao ambicija za promaknuće budući da već ima 73 godine (samo dvije godine ga djele od mirovine), a uz to je vrlo skroman i samozatajan karakter. Nadbiskup Luis Ladaria Ferrer, premda kompetentan teolog, nema neki utjecaj i zasigurno papi neće prouzročiti neugodne situacije. Njegovo imenovanje u biti znači neutraliziranje, barem u skoroj budućnost, i Kongregacije za nauk vjere, iz koje neće dolaziti svojevrsna oporbe.

Ali kardinal Müller će sa svojih 69 godina i dalje živjeti i raditi u Rimu, relativno mlad za nezaposlenog kardinala. Ovo možda i nije tako dobra ideja sa stajališta onih koji žele uništiti različita mišljenja u Rimskoj kuriji. Ne treba ni zaboraviti da kardinal Müller ima prijatelje. Njegov odlazak je poruka i njima. Najveći među njima, naravno, je njegov mentor- Benedikt XVI. Smjena kardinala Müllera je jasan znak da je stari režim sada zauvijek otišao te da su promjene koje je papa Franjo učinio nepovratne. Preostali prijatelji kardinala mogu se pribojavati sličnih zamisli.

Grude.com/quovadiscroatia.com