Ozdravljati bolesne

Međugorje, hodočasnici, Dubrovnik, biskup Uzinić, religija, nezadovoljstvo, obijest, oholost srca,  Stvoritelj, molitva, vjera, Kristov križ, religija, psalam, vjera, religija, dar vjere, vjera, religija, Papa, fra Zvjezdan Linić, religija, čovjek i vjera, molitva, religija, krist kralj, priznaje Isusa Krista, evanđelje, milosrđe , religija, vjera, Sveto pismo, vjera, Radost Evanđelja, evanđelje, crkva, Papa, Sveti Otac, religija, korizma, duhovne vježbe, Isus, evanđelje, naviještanje evanđelja, religija, Blagoslov za Novu Godinu, vjerovati , religija, vjera, zaklinjanje, vjera, Riječ Božja, Božja Ljubav i Volja
Gospodin ih je, na temelju njihove jednostavne vjere i pouzdanja u Riječ, upotrijebio u mnogim jedinstvenim situacijama. Evo dviju!
Ruka mu je narasla!

Frances

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Sudjelovali smo u Calloway Gardensu u Georgiji, na konferenciji za kršćanske poslovne ljude. Upravo kad smo ulazili, dr. Doug Fowler, kirurg iz Jacksonvillea u Floridi, završavao je proroštvo otprilike ovako: „Večeras ću učiniti čuda u kojima će biti stvoreni nepostojeći udovi. Stavit ću u tijela dijelove i udove koji nedostaju! Tako kaže Gospodin".
Kirurg koji prorokuje

Aleluja! Misliš li da smo bili uzbuđeni? Možda smo ovaj put bili posebno uzbuđeni jer je ovo proroštvo bilo pomalo neobično. Izrekao ga je kirurg koji dobro zna što je potrebno da se dogode čuda. Kirurzi znaju da se čuda ne događaju na operacijskom stolu, na kojemu udove obično odstranjuju. Prvo što smo učinili te večeri bilo je da smo molili za one s kraćim rukama, da im izrastu do normalne dužine, kako bismo pokazali silu Božju, Božji Duh (v. 1 Kor 2,4). Prišao nam je čovjek kojemu je jedna ruka bila kraća od druge oko 20 centimetara. Upitali smo ga što je tome uzrok, a on je rekao: „Kad mi je bilo dvanaest godina, ruka mi je bila gotovo otkinuta s ramena. Doktori su mi je prišili, ali nakon toga više nije rasla!" I Charles i ja osjetili smo kako je u nama nešto eksplodiralo! Oboje smo čuli proroštvo o novim dijelovima i udovima, i oboje smo željeli odmah moliti za čovjeka, jer smo oboje istovremeno primili dar vjere! Kada dvoje ljudi primi dar vjere, onda je sve oko njih kao naelektrizirano!
„Rasti, rasti, rasti!"

Pred nama je stajao čovjek s jednom rukom starom 40 godina i drugom starom 12 godina. Charles mu je primio ruke (iza nas su stajala tri liječnika), a onda naredio mišićima, tkivu, venama, moždini, zglobovima, koži, kostima i drugim dijelovima da nastanu i žive. Pred oko 1300 ljudi, naredio je ruci da raste, raste, raste! Nije bilo sumnje ni nevjere ni u jednom od nas! Ruka je „odgovorila" na naredbu danu darom vjere i počela - rasti, rasti, rasti! Ona tri liječnika počela su plakati bez imalo ustručavanja jer su znala da je „nemoguće" vidjeti ono što su upravo gledali! U roku od 15 sekundi, Bog je stavio nove dijelove u ruku. Bog je to ponovno učinio! Što se zbilo kao rezultat toga? Žena koja je prisustvovala susretu, bila je toliko uzbuđena i oduševljena da je skočila iz svojih invalidskih kolica! Zaboravila je da ne može hodati! Dar vjere prešao je s nas na nju! Druga žena ozdravila je od živčane gluhoće (eng. nerve deafness) jer se dar vjere proširio cijelom dvoranom. Zašto? Zato što se na nas te večeri izlio dar vjere! I dvoje su običnih ljudi u tim trenucima postali „nadnaravni" ljudi Božji! A tako možeš i ti! (...)
Djevojčici ozdravilo stopalo - otac se obratio

Charles

(...) Zatim sam prišao dvanaestogodišnjoj djevojčici koja je dan prije slomila stopalo, a i zglob joj je bio povrijeđen. Prije službe, njezina nam je majka rekla da nije mogla podnijeti ni najlakši teret, ni pritisak, i da je stalno plakala zbog bolova. Na susret je došla s pomoćnim štakama, ali kada sam samo dotakao njezino stopalo i rekao: „Ozdravi u Isusovo ime", znao sam da je ozdravila! Zašto? Zato što je dar vjere bio izliven na nas nakon što smo ljudima propovijedali riječ Božju! Djevojčica je malo oklijevala da stavi stopalo na pod, ali ga je na kraju ipak pažljivo spustila. Na licu joj se vidjelo iznenađenje! Tada je pritisnula malo jače, pa još malo jače, i još malo, a onda je odjednom rekla: „Mama, više me uopće ne boli!" Majka je odmah skinula sa stopala longetu, i djevojčica je počela trčati. Optrčala je jedan krug i iste se večeri vratila u tenisicama igrajući se normalno kao i svi drugi.

kristofori.hr