Manuela Rašić:Ej, prijatelju Isuse
znam da si zauzet spašavanjem duša
znam da moliš pojedinačno za svaku
znam da jedino ti možeš udjelit mir
ali...
Šta bi bilo da na tren ostaviš svoj boravak na Nebu
i dođes malo tu k meni?!
Da dođes i vidiš na šta ovaj svjet liči?
Djeca rađaju djecu
svi ti istospolni brakovi
ratovi
potresi
požari
jel to samo odraz naših grijeha?
Nesvjesno grješimo svaki dan
nesvjesno psujemo
nesvjesno nemolimo
nesvjesno prolazimo pokraj prosjaka
pokraj izgladnjelog djeteta ispružene ruke
nesvjesno neidemo na misu
nesvjesno zaboravljamo stare i nemoćne
nesvjesno zivimo prazne i puste zivote....
Daj mi prijetelju da ojača moja vjera i ljubav prema tebi
Daj da malenim stvarima mjenjamo veliki svjet
Daj da postanemo svjesni pogrešaka
Daj da zaslužimo mjesto pored tebe u Kraljevstvu Nebeskom....
Prijatelju....jel kasno za sve to?
Manuela Rašić