Katica Kiš: Sveti Antun Padovanski

vjera, molitva, RAK, pobjeda, duhovnost, zdravlje, uticaj na zdravlje, zdravlje čovjeka, molitva, molitva za zdravlje, molitva krunice, religija, religija, vjera, molitva, 40 dana za život, Mostar, molitva, molitva, vjera, čovjek i vjera, religija, vjera, spoznaja, religija, čovjek i vjera, Papa Franjo, homilija, vjera, čovjek i vjera, život u vjeri, put Isusa Krista:, Isus, evanđelje, Njemačka, crkva, vjera, katica kiš, duhovna obnova, Gorica, Grude, katica kiš, mir, katica kiš, katica kiš, propovijed, katica kiš, molitva, katica kiš, strah, katica kiš, katica kiš, katica kiš, molitva, očenaš, Papa, Papa Franjo, katica kiš, propovijed, katica kiš, katica kiš, propovijed, katica kiš, propovijed, katica kiš, propovijed, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, propovijed, katica kiš, propovijed, katica kiš,

Sveti Antun Padovanski rođen je 1195. godine u Lisabonu. Studirao je teologiju, ušao u red franjevaca kada je vidio kako su petorica franjevaca hrabro poginula u Marokku za svoju vjeru. Djelovao je u Italiji kao vrsni propovijednik kojega su prozvali „lađom testamenta" i „čekićem krivovjeraca". Preminuo je 13. Lipnja 1231. godine u Arcelli kod Padove. (stoga je nazvan Padovanski)

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kršćani se mole svetom Anti za pronalaženje izgubljenih stvari, protiv raznih bolesti, neplodnosti kod žena, protiv zlih sila, pomoći za dobar brak, bolesti životinja, sretna putovanja i sl. Njegova socijalna angažiranost, kao milostinja, uvedena je 1890. godine u južnoj Francuskoj pod nazivom „Kruh svetog Ante", koji se ubrzo raširio po cijelom svijetu.

Jednog prohladnog dana članovi pjevačkog i tamburaškog zbora HKZ-Mainz okupili su se u kući Mainz-Zagreb. Pripremali smo izdanje muzičkog CD-a „Ima jedna zemlja". Po završetku probe, vođa tamburaškog zbora Ivica otpratio me do automobila, dajući mi upute za vježbanje. Pri tom sam stavila kao i obično svoju torbicu na zadnji dio automobila u namjeri da ju stavim na zadnje sjedalo. Melani i Martina, susjedine kćerke, sjele su na zadnje sjedalo i tada sam krenula prema crkvi St. Bonifacija, gdje se služila sv. Misa na hrvatskom jeziku. Kad smo došle do crkve, zamolila sam djevojke da mi dodaju torbicu.
„Ovdje nema nikakove torbice", bio je odgovor. Zaprepašteno sam shvatila da sam ju morala nepažnjom ostaviti u kući Mainz-Zagreb. Brzo sam se vratila u kuću, uzrujana i preplašena, pretražila sve kutove, ali torbice nigdje nije bilo. Ubrzo sam shvatila da sam torbicu izgubila, stavljajući ju na zadnji dio automobila, te je ona negdje u putu pala s automobila. Bilo mi je vrlo tjeskobno i strašno u duši, jer su u torbici bili moji osobni dokumenti, kartice od banke, ključevi od stana i radnog mjesta i nešto novca. Došlo mi je da zaplačem od muke i straha. Kad sam u muci brzo vozila nazad, kako bi brzo pošla istim putem do crkve, nadajući se da ću pronaći torbicu, naletjela sam na željezni stup u dvorištu i razbila zadnji dio automobila.

„Pa još i to", pomislila sam, drhteći od straha i stresa.
Taj dan mi je bio jedan od najtežih u životu. Slavko P. opazio je moju veliku duševnu patnju i muku te mi pružio telefonski broj od jednog ureda, kako se ne bi mogla zloupotrijebiti izgubljena bankovna kartica. Utješno mi je rekao:
„Kati, budi mirna! Ovdje u Mainzu su ljudi pošteni. Vidjet ćeš, da ćeš ubrzo pronaći svoju torbicu" .
Ove riječi su djelovale u tom trenutku kao melem na moju dušu, jer su mi pružale djelić nade u ljudsko poštenje i dobrotu. O, kako sam mu bila zahvalna na ovoj utjehi.
Kako više nisam imala ključeve od stana, susjed Vladimir mi je bušilicom otvorio ključaonicu i ugradio novu. Ostala sam sama u svojemu stanu, izmučena i bijedna, shrvana od životnog tereta. U svojoj muci, pala sam na koljena usrdno moleći Gospodina za pomoć u ovoj teškoj situaciji. Potom sam se sjetila i čudotvorca sv. Ante Padovanskog, kojemu se ljudi mole između ostalog i za izgubljene stvari. Ostala sam tako klečeći i moleći mu se usrdno za pomoć, sve dok me nije prenuo zvuk telefona. Javio se nepoznati muški glas i upitao me:
„Sind sie Frau Kis?"
(Jeste li vi gospođa Kiš?)
„Ja, das bin ich".
(Da, to sam ja), odvratila sam.
„Hier ist die Polizei von Stadt Mainz. Ihre Tasche wurde gefunden".
(Ovdje je policija grada Mainza. Vaša je torbica pronađena.)
Uskliknula sam od velike radosti i ushićenja:
„Ich komme sofort!"
(Odmah dolazim!)

Kad sam došla u policijsku postaju, saznala sam, da je jedna žena, Njemica, našla moju torbicu na cesti iza kuće Mainz-Zagreb i odmah ju predala policiji na kolodvoru. Službenicima policije i toj poštenoj ženi, uručila sam male darove u znak zahvalnosti. Toplo sam se zahvalila Gospodinu na učinjenoj milosti, koji je, vjerojatno i po zagovoru sv. Ante Padovanskog uslišao moju molitvu. (Kod sv. Ante se ne čeka dugo na ispunjenje želja!?).

Kroz skrušenu molitvu se opet ostvarila ona istina koju Isus Krist objavljuje nama:
„ I ja vam kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onome tko kuca otvorit će se." Lk 11, 9-10
Shvatila sam da je Gospodinu sve moguće. Pošteni ljudi, njegova stvorenja, čine dobra djela, sve na slavu Božju, a ljudima na radost i dobrobit.