Katica Kiš: PROPOVIJED C 25. Nedjelja kroz godinu

Siromaštvo se skriva - tako se nazvao prije nedugo vremena moto jedne akcije njemačkog Caritasa. Kako je to točno: Onaj tko je siromašan, stidi se svoje finacijske ograničenosti. On ne može više učestvovati u društvenim događajima. Djeca siromašnih roditelja ne mogu ponijeti niti 3 eura za kopije u školu, putovanje s razredom za 40 eura je od samog početka tabu. O kino-filmovima gdje je ulaznica 7 eura, odrasli ne mogu razgovarati, lijepi komad mesa nađe se samo 10 puta u godini na stolu.

....su među nama.
Vi možete prigovoriti kako ovdje u našoj zemlji postoji socijalna pomoć. Ljudi u zemljama s ratom i bijedom gladovanja bili bi zadovoljni da su osigurani na ovakav način. Prije u ratu ili u poratnim godinama bilo se zaista siromašno. Pa ipak, ovako može samo onaj govoriti kojemu ovdje ide na neki način dobro. A tih je sve manje. Nezaposlenost u neočekivanom razmjeru, ukinuće jednostavne industrijske djelatnosti, porast kompliciranih metoda rada komunikacijskog društva - sve to pogađa one koji su siromašni u školskoj i stručnoj naobrazbi. Oni ulaze u sve veću sjenu jedne grupe ljudi koja biva sve manja i koja ima što za reći.

Rezignacija siromašnih...

Njihov upliv i njihova moć raste stalno. Ne bez razloga, mnogi su odlučili da slijedeću nedjelju ne daju svoj glas za politički moćne položaje. Očigledno vlada novac - što trebaju tu još izbori. U malo poduzeća je skupljeno više kapitala nego što država ima na raspolaganju od ubiranja poreza. Sa sumom novca koji će biti naslijeđen u slijedećim godinama ne odnosi se drugačije.
Takove činjenice su povod za rezignaciju nekolicine.Oni koji ne žele birati izražavaju to (rezignaciju) uskraćivanjem (glasa), a zločesti ljudi kroz nasilje protiv tijela i života.
Neodgovorna koncentracija kapitala na jednoj strani nalazi isto tako neodgovorni i bespomoćni odgovor na strani siromašnih.

... treba biti izliječena

Vi ćete možda ovakove misli smatrati malo pretjerano crnim. Sigurno nije svaki bogataš neodgovoran, nasuprot, poznajem veleposjednike kojima održavanje radnih mjesta u poduzećima zadaje mnoge neprospavane noći. I naravno nije svaki siromah nasilan. Osnovna tendencija za jedno dvoklasno društvo je očigledna. Jedan problem se pojavljuje kojega prorok Amos sa stihovima čitanja grabi za vrat.
Sasvim jasno se obraća ovaj jednostavni ovčar bogatašima. Njegova moć ne dolazi iz novca niti iz ugleda - on govori po nalogu Božjem.
Nepravednost koju oslovljava treba biti odstranjena. Iznad svake moći svijeta stoji moć Boga.
Ako prijeti nepravda da se skrije u crne kanale, zasljepljuje sjaj varalica u kravati i ovratniku: niti jedno njihovo djelo neću nikad zaboraviti.
Odgovorni psalm nastavlja: Tko je ravan Gospodinu, našemu Bogu na nebu i na zemlji? Tko je ravan onomu koji sjedi u visini, koji gleda dolje na nizinu, koji uzdiže slabe iz praha i uzvisuje siromašne koji leže u blatu?

... u našoj sredini.

Jedna takova vjera relativira naprasitost moći onih koji su ovisni o moći i čine tako kao da smiju sve činiti jer su posjednici. Ovdje pak biva poklonjen ugled, koji se ne može platiti, onomu koji se ponižava jer je siromašan.
Takova sigurnost koju hoće obećati vjera, tjera na djelovanje. S munjama i nebeskim prijetnjama ne daju se promijeniti nepravedni odnosi. U našoj sredini živi Svetac Izraela kako bi misli, srca i ruke sviju ispunio sa svojim Duhom.
Kao Amos, Gospodinu se stavljaju često jednostavni ljudi kao prvi na raspolaganje i daju se njemu u službu. Ljudi kao Adolf Kolping, biskup Ketteler, Lech Walesa i naš papa, padaju mi na pamet, koji stoje za socijalne strukture u kojima profit igra zaduženu ulogu za ljudsko dostojanstvo.

Svaki glas se broji

Ali tko zna nešto o tome - također i ovdje u našoj zajdnici. Ima li briga o pravednom uređenju svijeta zaista ono mjerodavno mjesto koje mu je Bog dao?
Kako mi podržavamo one koji sudjeluju u vijećima poduzeća? Što mi činimo da se poduzetnici osjećaju u svojim podhvatima vezani za Božje zapovijedi? Možemo li podnositi, kada se, pokrenuti Božjim duhom, sestre i braća angažiraju u različitim političkim partijama? Da li smo mi za ime Boga zainteresirani za siromašne koji se kriju i ovakove znakove nade zahvalno primaju?
I konačno - da li smo mi dovoljno postojani, da se suprostavimo sveopćem ogovaranju i pesimizmu, svojim zalaganjem kod izbora u slijedeću nedjelju? Sudjelujmo - ne samo kod izbora - također i upravo tada kada izgleda da je svugdje nečisto. Svaki neka nađe svoj put, kako bi se stavio Bogu na raspolaganje koji uzvisuje siromašnog koji leži u blatu i pruža mu jedno mjesto kod plemenitih.

Br. Paulus Terwitte
Prijevod s njemačkog: Katica Kiš