Katica Kiš:PROPOVIJED A 5. Nedjelja kroz godinu

Vi ste sol zemlje - Vi ste svjetlo svijeta

Isus kaže. «Vi ste sol zemlje» - «Vi ste svjetlo svijeta» - On ne kaže: Vi trebate biti sol zemlje! Vi trebate biti svjetlo svijeta! Riječi: «Vi ste sol zemlje» - Vi ste svjetlo svijeta» Isus je uputio svojim učenicima i on ih upućuje svima onima koji su ga slijedili i slijede do danas. Njima pripadamo također i mi. Pa ipak, kada se sagledam u svojoj ljudskoj slabosti i nedostatnosti, tada mi je teško vjerovati, da sam sol zemlje i da sam svjetlo svijeta. Možda se i vi tako osjećate.
Ostavimo mi Isusove riječi najprije takove kakve jesu - kod svih protivnosti koje se u nama pokreću. I prije nego što se upitamo, kako možemo mi biti sol zemlje i svjetlo svijeta i zašto mi to možemo postati, ostanimo kod dvije slikovite riječi «sol» i «svjetlo». Isus polazi od te dvije riječi, kako bi ih u prenesenom značenju prenio na svoje učenice i učenike, na nas.

Sol

Ne samo oni koji nešto razumiju o kuhanju znaju, zašto je sol dobra. Sigurno se jela mogu s različitim začinima načiniti ukusnim. Ipak od soli, kao osnovnom začinu neće se moći nikada odustati. Sol, ne samo da začinja, ona čisti. Osim toga čuva od trunjenja i spriječava da se jela ne pokvare. Stoga je sol tako dragocjena. «Kada sol izgubi svoj okus, čime se tada može posoliti? Više ništa ne vrijedi» - time Isus nadovezuje s iskustvom svojega vremena. Jer tada se moglo miješanjem čiste soli s drugim sastojcima pogoršati vrlo okus soli. Sol se mogla čak i pokvariti, mogla je postati bez snage. I tada ne vrijedi ništa više.

Svjetlo

Izrazita je slika također i o svjetlu. Bez svjetla, bez sunca tog velikog izvora energije i topline, na našoj zemlji ne bi bilo života. S pronalaskom vatre uspjelo je ljudima na različite načine brinuti se o svjetlu i toplini. Što svjetlo znači za ljude, saznaju oni, koji ga nemaju. Tamo gdje su ljudi zatvoreni u tami. Ili pomislimo na slijepe ljude koji samo mogu slutiti kako izgledaju ljudi i zemlja u svjetlu.

Slike našega kršćanstva

Za Isusa su sol i svjetlo slike unutrašnje djelotvorne snage i svjetleće snage njegovih učenika i učenica. Kod slika, metafora, treba uvijek čuti ono «kako». Kada se orijentiramo prema Isusu, na njegovoj oslobađujućoj vijesti, tada smo kao sol zemlje, kao svjetlo svijeta. Rečeno u slici soli. Kako mi začinjamo solju naš život i živote drugih? Naš život kao kršćana biti će ukusan kroz Evanđelje koje naviještamo, a najviše od Evanđelja koje živimo. Ipak i ono drugo što Isus kaže ne trebamo prečuti, jer se može primijeniti na nas: «Ako sol izgubi svoj ukus, čime će se tada soliti?» Ako sam ja koji se opozivam na Isusa, izgubio okus, tada sam iznutra postao neukusan i bljutav. Isus tada ne bi više meni mogao reći: «Ti si sol zemlje.»

Rečeno u slici svjetla: Ako smo mi sami svjetlo, tada donosimo također i svjetlo u život drugih ljudi i činimo ga svjetlijim. Mi postajemo transparentni (prozirni) za svjetlo koje dolazi od Boga. Sa slikovitom govoru o svjetlu što smo mi, Isus spaja još druge slike: «Jedan grad koji leži na brdu, ne može ostati skriven:» Slika o gradu na uzvišici treba izražavati: nas se ne može previdjeti, djelujemo privlačno, kada smo pravi kršćani. Slično izražava i druga slika. «Ne upaljuje se svjetlo i stavlja pod sud, već se stavlja na svijećnjak, tada svijetli svima u kući.»
Mi bi bili kao kršćani preopterećeni kada bi iz vlastite snage morali biti sol zemlje i svjetlo svijeta. Isus tvrdi za sebe: «Ja sam svjetlo svijeta» (Iv 8,12). Takav kakav je on nije niti jedan čovjek svjetlo svijeta. U Isusu svjetli, nenačinjeno svjetlo, koje dolazi iz kruga svjetla samoga Boga. Mi smo svjetlo od nenačinjenog svjetla Boga. Kada to svjetlo započne u nama svijetliti, tada možemo biti svjetlo za druge ljude.

Dopustimo da naše svjetlo svijetli

Isus zahtijeva od nas, da dozvolimo našem svjetlu svijetliti i da naše svjetlo ne stavljamo pod sud. Tako mogu ljudi, kaže Isus, vidjeti naša dobra djela. Što je time mišljeno? Sigurno ne djelovanje iz isprazne strasti slave, ne iz stavljanja sebe u središte. Jer svjetlo kojemu mi dozvoljavamo svijetliti, svjetlo koje smo mi sami, potječe iz svjetlosnog izvora Boga. Dolazi od onoga koji je na jedinstven i neusporediv način svjetlo svijeta: Isus. Vjera u njega, svjetlo svijeta, morala bi nas posve prožeti.
Isus kaže dalje, zašto trebaju ljudi vidjeti naša dobra djela. Stoga da ih upravljamo prema Bogu. Znači, nikakovo samoogledavanje, nikakvo samoproslavljanje. Mnogo više proslavljanje Boga kroz naša dobra djela. Ako oboje zadržimo u pameti: odakle nam dolazi snaga za činiti dobro i zašto mi trebamo činiti dobro, tada mi ne trebamo naše svjetlo stavljati pod sud. Mi se kršćani možemo u mnogočemu zaista i vidjeti. Pri tome se ne trebamo drugima nametati. Ako mi djelujemo uvjerljivo ljudski i kršćanski, tada naše svjetlo svjetli.

Zašto oni tako žive?

Mi ne moramo biti pover-kršćani. Isusov zahtjev, da dozvolimo našem svjetlu svijetliti, ne znači, da moramo biti velika svjetla. Upravo neznatni ljudi koji se ne ističu, djeljuju često uvjerljivije nego oni koji imaju mnogo toga za pokazati. Kardinal Suhard koji je 40-tih godina bio biskup Pariza, odgovorio je na pitanje, kako kršćani mogu djelovati misionarski. Oni trebaju tako živjeti da se drugi pitaju: Zašto oni tako žive? Zašto se brinu o potrebitima? Zašto se zauzimaju u svom društvenom krugu za druge?
Kada dozvolimo našem svjetlu svijetliti, ne znači da moramo nagomilavati naša dobra djela. Činimo ono što je u našoj snazi. Roger Schutz, prior od Taize, rekao je jednom: «Živi od Evanđelja kojega si razumio, pa makar bilo i malo. Ali živi to.»
«Tako treba vaše svjetlo svijetliti pred ljudima, kako bi vidjeli vaša dobra djela i slavili vašeg Oca u nebu.» Onoga slaviti koji je nama ljudima uopće i dodijelio ovu snagu da činimo dobro. Da mi možemo biti svjetlo svijeta, zahvaljujmo mi onom koji je u Isusu na jedinstven način prosvijetlio čovječanstvo. Isus jest, kao niti jedan od nas, svjetlo svijeta.

P. Felix Schlösser (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)