Katica Kiš: PROPOVIJED A 4. Nedjelja Došašća Klemens Jockwig

Bog zahvaća s Isusom u povijest ljudi i odmah na početku postaje problematično:
«S rođenjem Isusa Krista bilo je ovako», piše Matej kratko i pregnantno, te dolazi direktno na temu:

Marija, Isusova Majka, bila je zaručena s Josipom, još prije nego su skupa stanovali, pokazalo se da ona očekuje dijete. Josip nije otac.
Po židovskom pravu su zaruke obavezna izjava bračne volje partnera ispred svjedoka. Poslije sklapanja braka, poslije svadbe, zaručnici skupa stanuju. Ali sada je Marija već prije svadbe trudna. Josip je mogao svoju zaručnicu optužiti kao bračnu preljubnicu. On ju hoće poštedjeti ove sramote, koja bi mogla značiti i smrtnu kaznu i htjede ju u tajnosti otpustiti. Josipova pravednost, (on biva opisan kao pravednik) nije kaznena pravda već pravednost ljubavi.

Bog ne ostavlja ljude same

I dok on o tome razmišlja, saznaje on za obećanje Boga - to se misli kada u biblijskom jeziku glasi: «Njemu se ukazao anđeo Gospodnji u snu».
Za mene to znači: Božje djelovanje u životu ljudi stavlja u pitanje dosadašnje životne povezanosti, ali on ga ne ostavlja samog. Ovo iskustvo: sve se pobrkalo - ja ne nalazim više tlo pod nogama, a to može biti vrlo bolno i dugotrajno. Vjernik se smije pouzdati u to: Bog me poznaje, on me ne ostavlja upravo sada na cjedilu. Josip saznaje u snu od anđela Gospodnjeg, a to znači kao poruku Boga, da ovo dijete njegove zaručnice nema ljudskoga oca. Ovo dijete zahvaljuje svoj život neposrednom djelovanju Duha Boga.

Bog spašava - Bog je s nama

Josip koji potječe iz naraštaja Davidovog treba prisvojiti ovo dijete, tako da po bibilijskom obećanju živi kao Davidov potomak. Jer s Davidom se spaja spasilačko obećanje Boga za izraelski narod. I Josip treba djetetu dati ime «Isus», kako bi izrazio sudbinu ovoga djeteta. Ime Isus znači: Bog spašava - Bog je spasenje u svladavanju zloga: u oproštenju grijeha. Ovo je još time pojačano, da se ovdje u rođenju ovog djeteta, ispunjava biblijsko obećanje od proroka Izaije (čuli smo to u tekstu današnjeg čitanja): Bog je kralju Ahazu pri jednoj političkoj prijetnji izraelskom narodu obećao kao znak spasenja, rođenje jednoga djeteta, koje nosi ime Imanuel, što znači: Bog je s nama.
Josip vjeruje ovom obećanju Boga: «Kada se Josip probudio, učini on što mu je anđeo Gospodnji zapovijedio i on uzme svoju ženu k sebi.»

Bog djeluje u povijesti ljudi

Teškoće razumijevanja ovog biblijskog teksta postoji, kao i u većini tekstova Biblije u tome, da je razumijevanje povezanosti tadašnje zajednice bilo drugačije nego što je to kod nas.
Već samorazumljiv govor o djelovanju Boga u povijesti ljudi nama nije danas više samorazumljiv. Pitanje o Bogu, je pitanje: Kako govoriti o Njemu? Kako ga iskusiti? Kako u njega vjerovati; već ta pitanja mi stvaraju poteškoće, da se time već imam dosta pozabaviti, te mi ne preostaje više vremena i pažnje za sve slijedeće. Stoga mi nije samorazumljiva pripovijest spasa, kako je to izgledala tvorcu biblijskih tekstova. Tu biva tumačena povijest nepojmljivo velikog svemira svijeta i relativno kratko-vremenska povijest ljudi kao povijest Boga sa svojim stvorenjem, kao povijest koja protječe od stvaranja preko posebno važnog izraelskog naroda do Isusa i od njega do povijesti Crkve, kao izbavljenje i spasenje za sve narode do ponovnog Isusovog dolaska.

Ovo je zadivljujuće tumačenje povijesti svijeta, životne povijesti iz vjere i nade, da nisu uništenje i smrt nikako posljednji.

Da li Bog djeluje u povijesti ljudi?

Da sve ovisi o tome, mogu li vjerovati da Bog postoji, te da je on Bog s ljudima i za ljude, za nas ljude, za mene, za svakog pojedinačno - da se miješa među svoja stvorenja, da se on interesira toliko za ljude, tako da se ne želi od njih odijeliti, jer od začeća i rođenja ovog djeteta, čovjek, a to znači posve konkretno, da ljudska životna povijest pripada božjem biću.
Ako vjerujem tomu, to znači ako se dozvolim darovati od Boga s vjerom - jer i vjera nije moj uspjeh već milost, poklon Boga, kad se dakle dozvolim od Boga darivati, tada povijest Isusa Krista stoji s tim u svezi, što me u mojemu životu i u mojoj životnoj povezanosti potiče i što sačinjava moj život i naš svijet.
Ako vjerujem u to, da se Bog kao Bog života toliko usredotočio neopovrgnuto i nepremašljivo na ljude, tada sam spreman zauzeti se za život drugih tamo gdje je to moguće.
Ja znam da ovdje imam ograničene mogućnosti života i ograničene mogućnosti za život.
Znam također kako vrlo i često unutar ovih ograničenih mogućnosti izbjegavam zalaganje za razvitak života, za život drugih, ali je stoga veća vjera u toga Boga na njegovo nedjeljivo i apsolutno slobodno djelovanje u središtu našega svijeta kao jedno oslobođenje za život.

Bog se upušta s ljudima

Vjera u rođenje Isusa od djevice Marije, vjera u začeće čovjeka Isusa iz snage Duha Božjega, a ne od volje muškarca, za mene je vjera u spasonosno, nedjeljivo i apsolutno slobodno djelovanje Boga u središtu naše ljudske povijesti.
Bog može iz ovog kamenja probuditi djecu Abrahamovu, rekao je Isus jednom.
To znači Bog se posve upušta u ljudsku povijest, na ljudske životne ovisnosti, ali se upušta u to u nedjeljivoj slobodi. I za njega nije ništa nemoguće. On se upušta u naše granice u bezgraničnosti svojega djelovanja. To za mene znači biblijska izreka: Ovo dijete je očekivala Marija kao djelovanje Svetoga Duha.

Jezik vjere

I to je za mene i za kršćane kroz stoljeća govor u mističnom jeziku, koji neće izreći biološku ovisnost, već jezik vjere o djelovanju Boga u sredini ljudske povijesti, a to ne isključuje biološke, tjelesne ovisnosti, već ih uključuje.
Ova provokacija kroz djelovanje Boga je za mene u vjeri istodobno nada za život ljudi protiv i o svakoj raspadljivosti ljudi. Ova ljudska opsjednutost Boga je za mene u vjeri na toga Boga, oslobođenje od naše napuštenosti od Boga, a u tome i od smrtne napuštenosti.

Otvorenost za Božje djelovanje

Tako kako su Marija i Josip djelovali, želim se tako u svome životu ponašati.
Marija je u svojoj otvorenosti vjerovala u Božje djelovanje nad ljudima, da za Boga ništa nije nemoguće; ona je sve za svoj život očekivala od Boga.
A Josip je izdržao mučnu situaciju neizvjesnosti i nesigurnosti i on je u dubini svojega života, tamo gdje je on - kako se kaže - mogao pustiti, pri spavanju i snu otvorio se za obećanje Boga. U budnosti svojega života je tada ono učinio što mu je Bog zapovijedio.

Tamo gdje ljudi u svojoj ljubavi mogu izdržati i ustrajati, tamo gdje ostaju otvoreni za vjeru i djelovanje Boga, kojemu nije ništa nemoguće i tamo gdje postaju slobodni za vlastito djelovanje kao odgovor na Božje obećanje, tu doživljavaju ljudi također i danas, da je Bog s nama kao jedan Bog života i ljubavi.

Klemens Jockwig (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)